Mysore

Mysore, ili kako oni to izgovaraju Majsur, ima oko 800 tisuća stanovnika, osnovan je 1399. godine, a poznat je po veličanstvenim palačama te trgovini najfinijom svilom i sandalovinom. Smatra se i jednim od najvećih centara za yogu i ayurvedu u Indiji. Više se niti ne sjećam zašto sam ovaj grad uključio u svoj itinetar, ali sada znam da nisam pogriješio. Mysore je jedan od čišćih gradova koje sam vidio u ovom zemlji, a ono što me najviše šokiralo je činjenica da vozači stanu kada im se upali crveno svijetlo na semaforu. Dva mjeseca je učinilo svoje, tako da je i meni prešlo u naviku prelaziti cestu kada vidim da mogu, bez obzira gdje se u tom trenu nalazio, dok sam u Mysoreu bio opomenut zbog iste radnje od strane prometne policije. Možda je naivno to očekivati, ali stvarno se nadam da će i drugi gradovi slijediti njihov primjer.

Što se tiče samog grada, glavna atrakcija je Maharadžina palača. Stara palača izgorjela je 1897. godine, dok je sadašnja izgrađena prije 101 godinu. Odlikuje se prekrasnim interijerom punim obojanog stakla, podnih mozaika, izrezbarenih drvenih ukrasa i raznobojnih mramornih stupova. Niti izvana palača ne izgleda ništa manje atraktivno, posebno vikendom kada se iznova upali 100 tisuća lampica koje naglase njezine linije. Šetnja gradom predstavljala je pravi užitak jer se iza svakog ugla ukazivala nova velebna građevina, a pravo iznenađenje uslijedilo je malo sjevernije kada sam ugledao 53 metra visoke tornjeve neogotičke katedrale St. Philomena, koja je građena po uzoru na katedralu u Koelnu i koju stvarno ne očekujete vidjeti u Indiji. Vrijedan posjete je i mali Željeznički muzej na otvorenome, gdje možete vidjeti zanimljive primjerke starih vagona i lokomotiva, prošetati njima ili se provozati popularnim vlakom-igračkom. Drugi dan skoknuo sam do brda Chamundi, visokog 1062 metra, s kojeg bi se trebao pružati lijep pogled na grad. Na vrhu se nalazi hinduistički hram Sri Chamundeswari koji je tu nedjelju privukao toliko hodočasnika da se jedva moglo kretati. Na jednoj sam tabli vidio natpis da je ovo jedno od osam najsvetijih brda u južnoj Indiji, ali s obzirom da je u Indiji sve sveto, taj me podatak nije nimalo fascinirao. Nažalost, vidikovac se ne nalazi na vrhu nego par kilometara prije njega, tako da sam propustio priliku uživati u panorami Mysorea.

Maharadžina palača.

Katedrala St. Philomena.

Prizor iz ulice Ashoka.

Hram Sri Chamundeswari na brdu Chamundi.

Šetajući gradom stigao sam i do tržnice Devaraja, čiji je natkriveni bazar izgrađen još krajem 18. stoljeća. Inače ne volim razgledavati tržnice zbog stalnih gužvi oko štandova, ali ovdje sam došao kasno poslijepodne kada su mnogi štandovi već bili zatvoreni. Gledajući hrpe kokosa, dinja, jabuka, mandarina, banana, manga, lubenica i meni nepoznatog šarenog voća, narasle su mi zazubice pa sam prvi put otkako sam u Indiji odlučio kupiti nešto "egzotičnije" od banana i mandarina. Nakon što me dinja koštala samo 20 rupija (2 kn), počastio sam se i jednim mangom za 10, odnosno manjom lubenicom za 20 rupija - dovoljno vitamina za dva dana. Prošetao sam dalje tržnicom i primjetio nekoliko štandova s hrpicama praha nevjerojatno jakih boja. Saznao sam da se taj prah miješa s alkoholom, čime se dobije boja za farbanje odjeće ili bilo koje druge tkanine. Par slika s tržnice imate u nastavku:

Raznobojni prah za farbanje tkanine.

Zalihe kokosa za cijelu Hrvatsku.

Moj ulov: lubenica, mango i dinja, sve za niti pet kuna!

Danas ponovno odlazim u planine, do popularnog izletišta u gorju Nilgiri. Da se razumijemo, ne bih tamo išao da ne suosjećam s vama u Hrvatskoj. Kako ne bi mislili da svaki dan uživam u sunčanom i vrućem vremenu, stisnut ću zube na tih par dana i otrpjeti malo hladnoće. Samo zbog vas. :-)