Zapažanja o životu u Delhiju

Ne mogu reći da sam skupio neko bogato iskustvo po tom pitanju, ali ipak sam primjetio par zanimljivih stvarčica o načinu života u indijskoj prijestolnici:

1. muškarci su opsjednuti košuljama! Vjerujte mi, ne bih to primjetio da nije stvarno očito. Po mojoj slobodnoj procjeni oko 95% muškaraca neovisno o dobi nosi košulje! Bili oni na ulici, vozili rikšu ili zaprežna kola, sjedili ili radili u kafiću ili čak uličnoj radionici, bili u muzeju ili na odmoru u parku - oni su u košuljama. Ne znam od kuda im ta opsesija, ali je fascinantna.

2. život je na ulici, one su krcate ljudi u bilo koje doba dana (ili noći), čak i one najmanje sporedne i slijepe uličice (zalutao sam u par takvih) su pretvorene u prodavaonice svega i svačega i zalogajnice na otvorenom i sve nađu kupce. O minimalnim tehničkim i higijenskim uvjetima nema ni riječi. Dok sam večerao u jednom uličnom restorančiću na Main bazaaru u Paharganju (backpackerski geto u centru grada) došao je neki Zapadnjak mojih godina, naručio, a kada je stigla hrana pitao je radnika gdje može oprati ruke prije jela. Radnik je otišao do frižidera, uzeo jednu od boca vode koje su inače na prodaju i pozvao tipa da dođe do ulaza. Tamo je ovaj otvorio bocu, nagnuo je i sretna mušterija je imala čiste ruke. A ta zalogajnica mi čak izgleda sasvim pristojno.

Zalogajnica iz gornje priče

3. smeće i samo smeće. Nažalost, osim siromaštva, prašine, vječne buke i gužve, ovo je jedina stvar na koju se teško naviknuti. Dobro, sad kad sam pročitao šta sam napisao ispada da i nije jedina :-) Tu i tamo se nađe kanta za smeće, ali ljude valjda nije briga. Vidio sam i plakate po gradu gdje se ljude pokušava osvjestiti o ekologiji, ali trebat će puno više od plakata da se svijest ljudi promjeni. Na ulazima u turističke znamenitosti i u metrou obavezno budu upozorenja da je pljuvanje kažnjivo po zakonu, a kazna je 200 rupija. Uz ceste se mogu naći pravi pravcati deponiji po kojem prekopavaju i djeca i odrasli. Tužna i ružna slika. Trgovci znaju pometati ispred svojih dućana, ali čemu? Oni ne skupe to smeće i bace u kantu, nego ga pogurnu malo dalje na cestu. Zar je to rješenje?

4. Metro (podzemna željeznica) je odlično organizirana. Barem nešto funkcionira bez problema. Vlakovi su novi, uredni i klimatizirani, imaju vagone i šaltere za karte samo za žene, sva uputstva i informacije o linijama i presjedanjima su i na engleskom jeziku - stvarno savršeno. Karte se plaćaju ovisno o relaciji, tj. na svakoj stanici metroa imate na više mjesta velike plakate gdje je posebno označena vaša trenutna stanica, a kod imena svih drugih stanica stoji broj koji označava cijenu do nje. Kod plaćanja dobijete plastični žeton (token) kojeg približite senzoru prilikom ulaska, odnosno ubacite u aparat prilikom izlaska iz stanice. Sve je vrlo jednostavno i svakom bih preporučio korištenje metroa u New Delhiju jer se cijene karata kreću od 10 do 20 rupija za važnije relacije. Primjetio sam da u nekim vlakovima piše da su neka sjedala rezervirana za "differently abled" ljude. Nije moje poznavanje engleskog perfektno, ali mislim da su se na krivi način poigrali riječima "enabled" i "disabled". Ta sjedala su dakle za "drukčije omogućene" ljude?

5. Promet čudno funkcionira, ali funkcionira. Vozi se lijevom stranom što je ostavština Britanaca. Iako motori i rikše svako toliko zalutaju na desnu stranu. Prednost ima onaj tko se više gura i ima glasniju trubu. A to definitivno nisu vozači rikši na pedale i njih zbog toga žalim jer im je i inače najteže. Semafora ima, ali se u strogom centru grada uzimaju s rezervom, osim kada ih kontolira prometna policija. U širem centru, gdje su i šire ceste s 2-3 trake u oba smjera, ipak semafori imaju svoju ulogu. Pješaci se moraju izboriti za prijelaz preko ceste i zato je najbolje pričekati da se skupi kritična masa ljudi pa krenuti za njima, baš kao u Egiptu. S vremenom čovjek ipak nauči sam probiti svoj put do druge strane ceste. Tek na tim širokim cestama gdje se poštuju semafori možete s manjom brigom prijeći preko ceste preko obilježenog pješačkog prijelaza. Zabilježio sam i 2 zanimljiva slučaja iscrtavanja po cesti, a jedan možete vidjeti na slijedećoj slici:

6. Hrana je odlična (posebno ako si vegetarijanac i voliš ljuto). Daleko od toga da sam probao sve, a sigurno niti neću, ali ovo što sam probao je sve od reda odlično. Razne juhe, riža na sto načina, tjestenina u obliku lepinja ili kroštula punjenih željenim nadjevom, razne mješavine povrća pa hrana s uličnih štandova kakvu u Hrvatskoj nemamo priliku vidjeti i neizostavni curry. I povrh svega, u ova četiri dana još nisam pokvario želudac :-) Tu vam je par slikica mojih narudžbi u već spomenutoj zalogajnici koja mi je nekako prirasla srcu zbog svoje pozicije (direktno na Main bazaaru pa je gušt gledati što se događa na ulici):

Paratha sa sirom 30 rs

Mango lassi 40 rs i pržena riža s povrćem 70 rs

Zeleni čaj 20 rs, vege juha s gljivama 50 rs i curry sa sirom i pomidorima 80 rs

Thali 80 rs i chapati 5 rs

Juha od povrća 40 rs i naan sa sirom 30 rs

Pakora sa sirom 60 rs i dal makhani 50 rs

I za kraj zadnjeg javljanja iz Delhija, podijelit ću s vama par zanimljivosti koje sam saznao u vezi indijske prijestolnice:

- najmanje 8 gradova postojalo je u raznim povijesnim razdobljima na području današnjeg Delhija, a posljednji od njih, osnovan u 17. stoljeću, zvao se Shahjahanabad.

- Jainistički hram u starom Delhiju ima ptičju bolnicu i oporavilište, ali prihvaća samo ptice koje se hrane biljkama, dok se ptice koje se hrane i kukcima ne zadržava zbog strogih pravila te vjere o isključivo vegetarijanskoj prehrani.

- Gandhi Smriti naziv je mjesta gdje je hinduistički ekstremist 30. siječnja 1948. ubio Mahatmu Gandhija. Betonski put točno označava njegove posljednje korake koji završavaju u malom paviljonu, mjestu gdje je izdahnuo.

- osim uobičajenih, New Delhi ima i dva neobična muzeja: muzej lutaka s preko 6500 primjeraka iz 85 zemalja svijeta i muzej wc-a koji prati njihovu povijest od 2500. pr.n.e. do današnjih dana.

Toliko iz Delhija, krećemo prema Rajastanu s očajnog željezničkog kolodvora Sarai Rohilla.