Novo lice starog grada

New Delhi ima oko 13 milijuna stanovnika, leži na obalama rijeke Yamuna, a glavnim gradom Indije postao je 1931. godine, točno 20 godina nakon što su Britanci najavili napuštanje dotadašnjeg glavnog grada - Kolkate. Tih 20 godina trajala je izgradnja novog dijela grada - New Delhija (Novog Delhija), koji se projektiran južnije od starog Delhija kao tipičan europski grad sa širokim avenijama, brojnim parkovima, fontanama i statuama te impozantnim palačama.

Nakon što sam upoznao stari dio grada, krenuo sam na tu južnu stranu. Za početak sam ipak odlučio posjetiti povijesne ostatke u tom dijelu grada: Purana quila i Humayunovu grobnicu. Samo želim reći nešto da ne bi bilo nesporazuma: nemam vas namjeru zamarati suhoparnim podacima, nego želim podijeliti s vama svoja zapažanja, dakle što se meni svidjelo, a što ne. Eventualno ću napisati par osnovnih podataka i koju zanimljivost, a dodatne informacije, ako vas zanimaju, potražite sami na internetu.

Purana quila je kompleks zgrada unutar zidina utvrde, koja je u 16. stoljeću sagrađena na mjestu povijesne Indraprasthe. Zidine su duge oko 2 km, a stare zgrade stvarno izgledaju moćno.

Na putu do Humayunove grobnice sam imao namjeru prošetati po zoološkom vrtu, ali je bio zatvoren i to samo petkom, a ne ponedjeljkom kako je pisalo u vodiču za Indiju. Baš šteta. A što reći o Humayunovoj grobnici? Ako mu je to samo grobnica, kako mu je onda izgledala kuća? :-) Ne, zaista, to je nešto nevjerojatno: ogromna zgradurina okružena parkovima i kanalima s vodom, a zbog čega? Zbog malog i nimalo posebnog sarkofaga u centralnom djelu grobnice. Ali da je tzv. grobnica lijepa, to je istina. Uvjerite se i sami:

Pogled s ulaza u kompleks

Grobnica? Pogledajte doljnju sliku...

Sarkofag, sve je ovo sagrađeno samo zbog njega

Drugi dan sam odlučio prošetati po tom novom djelu grada. Potez od India gate (slavoluk pobjede) do zgrade Parlamenta dug je oko 3 km, a povezuje ih četverotračna cesta s ograničenim prometom, dok se naokolo nalaze bazeni, fontane i kanali s vodom i sve ukrašeno lijepim grmovima i drvoredima u cvatu. Jedan potpuno drukčiji grad. Tu se inače nalaze brojne vladine zgrade i Nacionalni muzej Indije.

Kilometar dalje nalazi se Jantar Mantar, astronomski centar s nevjerojatnim strukturama koje su omogućavale promatranje kretanja nebeskih tijela. Ovo zapravo više podsjeća na rad neshvaćenog umjetnika, ali navodno su rezultati mjerenja bili izuzetno precizni. 

Mala digresija. Kada sam krenuo od te glavne vertikale New Delhija prema Jantar Mantaru, zaustavio me vozač rikše i pitao gdje idem. Kažem mu: Jantar Mantar, nije daleko, hodat ću. A on odgovori: ne gospodine, to je jedan kilometar odavdje. Jedan kilometar, gospodine! Kad sam to čuo, odmah sam sjeo u rikšu i... Da, možeš mislit. Svaki dan prehodam 10 do 15 km, nije lako, ali je predstavljanje jednog kilometra kao udaljenosti koju ne možeš proći pješke stvarno pretjerana.

Za kraj predzadnjeg dana u Delhiju odlučio sam opet uskočiti u metro i otići do druge strane rijeke Yamuna, do hrama Akshardham. Znao sam otprilike što mogu očekivati, ali ono što sam vidio je bilo iznad tih očekivanja. Da ne bude sve tako dobro, sve elektronske naprave su morale biti ostavljene na ulazu, a prokrijumčarit se stvarno nije moglo ništa jer su onda slijedile i ručna kontrola i ona preko detektora.

Hram je malo rečeno impresivan! Osim što je ogroman, ne može se naći niti 10 cm prostora koji nije izrezbaren! Na zidovima i svodovima ima na tisuće precizno izrezbarenih geometrijskih oblika, raznih životinja, ljudi i božanstava. Svugdje su natpisi što neki detalj predstavlja i zašto je recimo tu sedam lavova, a tamo 9 slonova. Sve ovdje ima simboliku. Da sam mogao slikati, vjerujem da bih ovdje mogao ispucati stotine slika. Za utjehu, meni ostaje sjećanje, a vas će morati zadovoljiti ove slike s interneta.