Bikaner

Dakle, Bikaner. Imam nekako podijeljena mišljenja o njemu. No, prvo ono najbitnije: rijetko koji turist će doći u Bikaner, a da ne posjeti Deshnok, selo udaljeno 30 km od grada, u kojem se nalazi hram Karni Mata, jedinstven čak i za indijske uvjete. U njemu je utočište našlo na stotine miševa (točnije štakora), koje redovnici brižno hrane i čuvaju, a koji predstavljaju reinkarnirane potomke Hindu božice Karni Mata. Kažu da je sreća ukoliko jedan od njih pređe preko vaših nogu, a da si to bolje predočite, potrebno je reći da se u hram može ući jedino bosonog! Iako stotine turista svakodnevno dolazi u posjet hramu, nije zabilježen niti jedan slučaj trovanja povezan s mišjom nečistoćom. Barem tako kazu :-) Do njega je najbolje ići lokalnim busom koji do tamo vozi oko 40-50 minuta, a košta samo 20 rupija.

Miševi se hrane mliječnom tekućinom u koju hodočasnici ubacuju razne vrste slatkiša

Osim Deshnoka, u Bikaneru i nema baš nekih zanimljivosti što se vidi i po malom broju turista koji ga posjećuju. Tu je utvtda koja se ne može uspoređivati s drugima u Rajastanu jer nije sagrađena na brdu, nego u razini grada. Morao sam nekako potrošiti punih 10 sati do noćnog vlaka za Jaisalmer. Propješačio sam stari grad, tržnice, potez od kolodvora do utvrde barem 3 puta i onda su me 2 tipa pozvala na čaj. Procjenio sam ih, nisu izgledali problematično pa sam prihvatio poziv. Pili smo čaj nekih pola sata, pričali o svemu, spomenuli su da su vlasnici dućana s tekstilom, ali nisu tražili da idem pogledat njihov dućan. Sve je izgledalo ok, dok se u razgovor nije umješao treći, inače jedan od konkurenata ove dvojice. Malo su se porječkali, a jedan mi je objasnio da nije bilo kulturno upadati s ponudama, dok oni opušteno pričaju sa mnom. Situacija se primirila, ali taj konkurent je sve promatrao sa strane. Kad je jedan od te dvojice prijatelja otišao, konkurent mi se opet približio, ovaj koji je ostao me zamolio da odem i zahvalio na društvu. Bilo mi je neugodno jer da nema mene, ne bi bilo ni problema. Otišao sam, okrenuo se kad sam prešao cestu i imao šta vidjeti: njih dvoje se tuklo, a rulja se skupila oko njih i navijala. A sve zbog mene, turista koji im ionako sigurno ne bi ništa kupio.

Ostala su još 4 sata do vlaka pa sam se vratio do kolodvora, a tamo se za mene odmah zakačio Rajesh, 18-godišnjak koji radi na popravcima mobitela i za što dobije plaću od 10 tisuća rupija. Pričali smo dobra 2 sata i mogu reći da je to bilo prvo u potpunosti pozitivno iskustvo s domaćima. On je jednostavno htio pričati sa strancem na engleskom, a kad ga je nazvao stariji brat, Rajesh me zamolio da mu kažem par riječi, da ne ispadne da izmišlja :-)

Tijekom našeg druženja, u čekaonicu je ušetala krava i krenula prevrtati kante za smeće, idealna prilika za slikanje:

Bikaner je bio zanimljiv i zbog deva koje se koriste za vuču zaprežnih kola, dok volovi i krave umiru od dosade na ulici. Nije fer :-) Evo jednog primjera takvog slučaja ispred utvrde da ne ispadne da nisam stavio niti jednu sliku te znamenitosti.

Sljedeće je javljanje iz Jaisalmera, tzv. Zlatnog grada, gdje sam našao domaćina preko Couchsurfinga, a koji živi unutar utvrde!