Pushkar

Prva vožnja indijskim autobusima bila je nezaboravno iskustvo. Vožnja od 5 sati koštala je desetak kuna, a takvu vožnju mnogi plaćaju puno više u, recimo, Disneylandu. Svi tipovi cesta su se izmjenjivali na tom putu, od autoputa s ležećim policajcima (?!), preko obične ceste pune rupa do poluasfaltiranih puteva širokih oko 3 metra, sve začinjeno s kravama koje slobodno prelaze preko ceste. Ili stoje na cesti, zašto ne? Kada bi se na ovim najužim cestama mimoilazili s drugim vozilom, oba bi jurila maksimalnom brzinom po sredini ceste i u zadnji, ali stvarno zadnji tren prikočila i naglo skrenula prema rubu ceste, tako da prođu jedan pokraj drugoga. Stvarno zastrašujuće! Ali adrenalin radi svoje, tako da jedva čekam sljedeću vožnju :-)

Pushkar je selo sagrađeno oko svetog hinduskog jezera, koje je prema legendi nastalo kada je Brahma na tom mjestu ispustio lotusov cvijet. Pushkar ima samo 15 tisuća stanovnika i zanimljiv je spoj hinduskog svetišta s preko 400 manjih hramova i niskobudžetne turističke meke. Oko jezera su se izredala 52 gata (stepeništa), pomoću kojih se bosonogi hodočasnici mogu spustiti do svete vode. Jedan od tih gatova je i Gandhi ghat, gdje je svojevremeno prosut pepeo tog velikog borca za indijsku neovisnost, a gdje sam naišao i na ugraviranu posvetu obitelji Bučić iz Hrvatske na jednoj mramornoj ploči. Budući da se radi o jednom od svetijih mjesta za Hinduse, restorani nude isključivo vegetarijansku kuhinju, u kojoj je zabranjena čak i upotreba jaja, a strogo je zabranjena i konzumacija alkohola, na što vas podsjećaju deseci tabela s upozorenjima oko cijelog jezera.

Pushkar i sveto jezero. U pozadini je brdašce s čijeg je vrha uslikana posljednja slika.

Pushkar jednom godišnje ugošćuje i sajam deva, koji se održava u listopadu ili studenom i traje 8 dana. U ovo malo mjesto slije se oko 200 tisuća ljudi i 50 tisuća deva i konja. Na sajmu se mogu vidjeti svirači zmijama, natjecanja u veličini brkova i vezivanju turbana ili koliko ljudi može stati na devina leđa, a sve se završi ritualnim pranjem tisuća hodočasnika u vodama jezera. Cijene smještaja u to doba skoče i do 5 puta (trenutno sam smješten u Mayur guesthouse u dvokrevetnoj sobi za 250 rupija na noć), naplaćuje se spavanje na krovovima hotela, a dupkom puni budu i privremeni šatori koje hoteli podignu na periferiji mjesta. Srećom, sajam počinje tek za tjedan dana, tako da je sada još relativno mirno.

Glavna ulica uz jezero pretvorena je u tržnicu svega i svačega i pravi je raj za zaljubljenike u shoping. Naravno, cijene su fleksibilne pa sve ovisi o vašoj vještini cjenkanja. Bez obzira na živost u toj ulici, mjesto se ipak čini mnogo usporenije i ležernije od ostatka Rajastana. Na to sigurno ima utjecaj i činjenica da su uličice oko jezera vrlo uske, tako da je promet dosta otežan, a krave koje posvuda leže to nimalo ne olakšavaju.

Prizor s glavne ulice pretvorene u tržnicu.

Osim navedenih hramova i gatova, oko Pushkara se nalaze i dva brdašca na vrhu kojih se nalaze mala svetišta, a odlična su za protegnut noge (pola sata do sat vremena laganog hoda do vrha) i promatranje gradića oko svetog jezera. Jednu od panoramskih fotki imate ovdje:

Dodatak: pišem ovo zato što sam večeras prije zalaska sunca otišao i do onog drugog brda, na čijem se vrhu nalazi hram posvećen božici Saraswati. Mislio sam da neće biti neke razlike u pogledu, ali bio je i čišći zrak i veća uzvisina u odnosu na dan ranije. Na vrhu brda naišao sam na starčića koji kuha čaj i kavu za posjetitelje i odmah se sjetio kave koju smo moj frend Peter i ja popili na vrhu planine St. Catherine na egipatskom Sinaju. Ovaj put sam uzeo masala chai (čaj s mlijekom i nekim začinom koji pijem svaki dan kao zamjenu za kavu jer je okus dosta sličan), platio ga 40 rupija, što je duplo skuplje nego bilo gdje u gradu, i promatrao zalazak sunca na jednoj i Pushkar na drugoj strani brda. Gušti su gušti. Ili kako ona reklama kaže: neke se stvari ne mogu kupiti novcem! :-)

Puskar s jezerom na jednoj strani...

... a zalazak sunca na drugoj strani brda.