Shimla - planinska postaja

Put od Haridwara do Shimle, prijestolnice države Himachal Pradesh, trajao je 11 sati (cijena 370 rs), a put je bio sasvim ugodan i zanimljiv, iako se radilo o najnižoj kategoriji autobusa, tzv. ordinary bus, koji staje u svakom selu. Prvih 5 sati vožnje bilo je u dolini, a nakon grada Paonta Sahib kreće uspon na 2 km iznad razine mora. Kod grada Nahal su, na dionici od nekih 20 km, u tijeku veliki radovi na polaganju novog asfalta i gradnji većih betonskih rubnika, koji bi, pretpostavljam, trebali smanjiti broj vozila koja završe u provaliji, pogotovo za vrijeme noćnih vožnji. Za svaku pohvalu. Sela i gradići koji se nalaze na toj cesti su jako zanimljivi zbog konfiguracije terena, zbijenih kuća zbog pomanjkanja ravnih površina, ali zato s pogledom koji je teško opisati riječima. Ovdje je slika mog autobusa prilikom pauze za ručak u jednom takvom selu:

U Shimlu sam došao oko 17 sati, a dočekalo me iznenađujuće niskih 11°c. Znao sam da zbog visine mogu očekivati niže temperature, ali šok je bio primjetan jer se tijelo očito naviklo na 30°c u Rajastanu. Sa strahom sam krenuo u potragu za povoljnim smještajem, jer sam na internetu čitao da su cijene daleko više od prosjeka, bez obzira što na tom području ima preko 500 hotela i pansiona. I vrlo brzo sam naišao na hostel zanimljivog imena (YMCA), gdje mi je ponuđena dvokrevetna soba za 350 rs, s uključenim doručkom! Sa smješkom sam prihvatio ponudu, s obzirom da sam bio spreman platiti i 500-600 rs, a kako sam se tek iznenadio kad sam vidio sobu, blagavaonu i ostale zajedničke prostorije - daleko bolje od svega do sada u Indiji! Jedini podsjetnik da sam i dalje tamo bilo je upozorenje recepcionera da nikako ne otvaram prozore jer majmuni ulaze u sobe i kradu sve čega se domognu.

Shimla ima 150 tisuća stanovnika, nalazi se na visini od 2205 metara, a praktički nije niti postojala, dok škotski vojni narednik Charles Kennedy nije odlučio na tom mjestu izgraditi ljetnikovac 1822. godine, kako bi pobjegao od ljetnih sparina u dolini. Od 1864. godine, kada je Shimla proglašena ljetnim glavnim gradom Raja, vladara Indije, pa do 1939. godine, cijela indijska vlada svakog bi ljeta preselila cijelu administraciju u taj gradić, a reputaciju elitne planinske postaje (tzv. hill station) stekao je 1909. godine kada je završena izgradnja uskotračne željeznice Kalka-Shimla. Odmah ujutro otišao sam pogledati željezničku stanicu i taj "vlak igračku", koji je tako nazvan zbog svojih dimenzija, budući da vozi po pruzi daleko užoj od standardne. 

Gornji vlak stoji, a doljnji je upravo krenuo prema Kalki.

Shimla je poznata i po hramu Jakhoo, posvećenom hinduskom bogu-majmunu Hanumanu, koji se nalazi na brdu iznad grada. Stotine makaki majmuna lutaju oko hrama, a budući da pokazuju i određenu dozu drskosti i agresivnosti, kojoj sam i sam svjedočio, posjetiteljima se preporučuje da na početku staze nabave ili kupe štap za tjeranje majmuna. U sklopu hrama je i mala jednostavna zalogajnica gdje sam popio do sada najjeftiniji masala čaj od 7 rupija.

Lokalna Makaki banda odmara prije napada na novu nedužnu žrtvu.

Hram Jakhoo na vrhu brda iznad Shimle.

Inače, Shimla me oduševila svojom pozicijom, arhitekturom i čistoćom. Ona se zapravo sastoji od više manjih naselja smještenih na brojnim padinama, a na puno mjesta konfiguracija terena jednostavno ne dozvoljava gradnju pa postoji puno zelenih površina između njih. Na koju god stranu krenuli, naići ćete na prekrasne šetnice kroz gustu zimzelenu šumu. Zapravo, sve ovdje podsjeća na naš Gorski kotar, samo što ovdje nemaju problema s depopulacijom. Kako se radilo o britanskoj ljetnoj prijestolnici, jako puno zgrada izgrađeno je u tom periodu čime je centar grada dobio "europski" izgled. Na prvi je pogled stvarno teško zaključiti da se radi o gradu u Indiji. Još jedan plus je da se sadašnja vlast u Shimli trudi promijeniti svijest stanovnika o važnosti očuvanja okoliša i vlastitog zdravlja pa se tako na svakih stotinjak metara može vidjeti tabla s upozorenjima o zabrani bacanja smeća, pljuvanja pa čak i pušenja na javnim površinama, uz iznose mogućih kazni. I čini mi se da stvarno djeluje. Manje je smeća po ulicama, ljudi puše po skrivečki u sporednim uličicama, a pljuvanje su sveli za najmanju moguću mjeru, barem u usporedbi s Rajastanom. U nastavku imate par primjera kolonijalne arhitekture:

Ulica Ridge s Kristovom crkvom. 

Accountant's general office.

Detalj iz ulice Ridge.

Vice Regal lodge, sada Indijski institut suvremenih znanosti.

U Shimli sam prvi put vidio benzinsku s prikazom cijena, tako da vam napokon mogu dati i tu informaciju: diesel 52 rs, petrol 74 rs. U Haridwaru su pripreme za Diwali bile u punom tijeku, ali je ovdje sasvim jasno da su blagdani počeli. Shimla je grad veličine Rijeke, a s obzirom na količinu lampica po ulicama i privatnim kućama, ali i na količinu potrošenih petardi i vatrometa, došao sam do zaključka da njima puno više znači Diwali, nego nama Nova godina. Nažalost, fotoaparat na mobitelu mi radi loše noćne snimke pa ćete mi morati vjerovati na riječ kada kažem da u večernjim satima imam osjećaj da je u tijeku rat (zbog petardi i njihovih odsjaja).

Zadnji dan sam odlučio propješačiti centar grada uzduž i poprijeko. Tri su glavne ulice u centralnom djelu grada: Mall road, Cart road i Ridge, a spaja ih živopisni Lower bazar. S obzirom na konfiguraciju terena, svaka ulica pruža jedinstven pogled na grad i brda oko njega. Neobična sumaglica koja je prethodna dva dana onemogućavala lijep pogled napokon je nestala pa je to bila prilika za par odličnih fotki ulica i grada na obroncima:

Ridge, omiljeno okupljalište mladih i ulica gdje su smješteni crkva i gradsko poglavarstvo.

Pogled na grad iz ulice Cart road.

Isto kao prije, ali s pogledom na drugu stranu.

Detalj iz trgovačke ulice Lower bazar.

Predah u jednoj zalogajnici u Lower bazaru. Gore lijevo je pohani karfiol, u sredini polpeta od krumpira, desno je polpeta od špinata, a na dnu "filet" od nekog povrća. Ukupna cijena je 40 rs.

Sutra ujutro putujem s autobusom na zapad prema Dharamsali i ponovno me čeka vožnja od desetak sati, ali čitao sam da se na cesti između ta dva grada mogu vidjeti spektakularni prizori - vrhovi Himalaje na jednoj, a duboki kanjoni, guste šume i jezera na drugoj strani. Jedva čekam polazak, a Shimli se zahvaljujem i dajem preporuku budućim putnicima u Indiju da je svakako posjete.

P.S. 
Neki vjerojatno znaju da se u Indiji prijatelji (muškarci) često mogu vidjeti kako hodaju ulicom zagrljeni ili držeći se za ruke. U redu, druga kultura, prihvaćam to. Ali me malo zbunio prizor iz autobusa za Shimlu gdje je jedan prijatelj zagrlio drugoga i dobrih ga dvadesetak minuta gladio (češkao) po kosi. S druge strane, cura i dečko se nikako ne bi smijeli poljubiti u javnosti, a iskreno, nisam ih vidio ni da se drže za ruke na ulici. Ne znam, nešto mi tu ne štima.