Lumbini (Nepal) - rodno mjesto Bude

Noćni vlak iz Varanasija prema Gorakhpuru kasnio je punih sat i pol, ali vrijeme je brzo prolazilo jer sam bio u društvu dva para iz Danske i Poljske. U vlaku smo upoznali i dva Nepalca koji su nam predložili da za zadnju etapu od Gorakhpura do granice unajmimo džip koji bi nas koštao više (250 rs, umjesto 100 rs koliko košta karta za bus), ali bi nas i dovezao puno brže. Tako je i bilo, umjesto 4 sata tramakanja u lokalnom busu, mi smo na granici bili za samo dva i pol sata. Mjesto Sunauli u kojem se nalazi granica je najprašnjivije mjesto koje sam do sada vidio i jedno od najzakrčenijih. Svi zajedno smo brzo otišli do indijskog imigracijskog ureda, popunili potrebne formulare, pričekali desetak minuta i s izlaznim pečatom nastavili do nepalskog imigracijskog ureda. Formulari su se udvostručili, trebalo je priložiti i sliku te platiti 25 dolara za vizu u trajanju 15 dana (u mojem slučaju), ali je i ovdje sve bilo gotovo za dvadesetak minuta. Nepalska viza je u putovnici i mogu bezbrižno nastaviti put prema prvom odredištu - Lumbiniju.

Sunauli ili u prijevodu: obavi šta trebaš i bježi.

Još samo par koraka...

Ulazak u Nepal neću pamtiti po dobrome jer sam izgubio protuvrijednost od desetak eura zbog očajnog tečaja u mjenjačnici. U početku sam bio ugodno iznenađen s dobivenom iznosom, ali sam se prilikom plaćanja karte za lokalni bus do susjedne Bhairawe sjetio da je omjer indijske nasuprot nepalske rupije 1:1,6. Ja sam, nažalost, još uvijek sve računao u indijskim rupijama i to mi se osvetilo već nakon par minuta provedenih u toj zemlji. Povratka nema pa sam odlučio biti rastrošan i, umjesto još jednog lokalnog busa do 23 km udaljenog Lumbinija, uzeti rikšu koju sam na kraju platio samo 100 nepalskih rupija (dalje u tekstu: npr), tj. oko 6 kuna. S obzirom da je bilo već 14 sati, uletio sam u prvi guesthouse u Lumbini bazaru, dobio sobu za 350 npr i odmah otišao pogledati ogroman budistički kompleks koji je izgrađen oko mjesta gdje je u svibnju 563. godine pr.n.e. rođen Siddhartha Gautama - Buda (u prijevodu: prosvjetljeni).

Priča o malom Budi je vjerojatno svima poznata: Siddhartha Gautama sin je vladara Suddhodana i princeze Maye Devi. Proročanstvo je govorilo da će on biti ili veliki učitelj ili veliki kralj. Da bi osigurao potonje, vladar Suddhodana ga je zaštitio od svih vanjskih utjecaja. Sa 29 godina, Buda se prvi put iskrao iz palače i na tom izletu u nepoznato vidio starca, bolesnika, gubavca i mrtvaca. To je šokiralo Budu, koji je shvatio svu patnju vanjskog svijeta. Odrekao se lagodnog života u palači i otišao živjeti kao isposnik, meditirajući i izgladnjivajući se, međutim, nije osjetio nikakvo olakšanje. To ga je nagnalo da krene „srednjim putem“. Nakon što je 49 dana meditirao ispod jednog stabla u današnjoj Bodhgayi, doživio je prosvjetljenje - temeljnu predodžbu o prirodi ljudskog postojanja. Otišao je do Sarnatha, u blizini današnjeg Varanasija, gdje je održao prvu propovijed. Sljedećih 46 godina propovijedao je o „srednjem putu“ - putu umjerenosti i samospoznaje, pomoću kojih bi ljudi mogli izbjeći ciklus ponovnog rađanja u svijetu punom patnje. I umjesto da njegova priča bude početak nekog novog poimanja života, ljudi su ponovo napravili istu (povijesnu) pogrešku, jer se unatoč protivljenju materijalizmu i idolopoklonstvu sva mjesta povezana s Budom danas štuju kao sveta mjesta, gdje se dižu bezbrojni spomenici optočeni zlatom u čast njegovom liku i djelu - upravo ono što Buda nikako nije htio da se dogodi. Ljudska glupost je stvarno beskonačna.

Lumbini, iako jedno od najznačajnijih hodočasničkih mjesta na svijetu, djeluje izuzetno spokojno. U ograđenom kompleksu veličine 10 kvadratnih kilometara izgrađeno je preko 30 budističkih hramova, tamo se nalazi i nekoliko jezera, kanali ispresjecani mostićima, uređeni putevi i mnoge šetnice kroz gustu šumu i livade. Može se unutar kompleksa provesti i mnogo više vremena od 2-3 sata, koliko je meni ostalo na raspolaganju zbog zalaska sunca. Hram Maya Devi označava točno mjesto rođenja malog Siddharthe, a nalazi se unutar nimalo atraktivne bijele zgrade čija je jedina uloga da sačuva vrijedne povijesne iskopine od vanjskih utjecaja. Nažalost, slikanje tih iskopina je zabranjeno, ali ionako biste na slici vidjeli samo temelje starog hrama od glinenih opeka i kamen koji označava mjesto Budinog rođenja. Unatoč tome, tišina unutar same zgrade i saznanje da se tamo nalazite djeluju umirujuće.

Unutar bijele zgrade su ostaci hrama Maya Devi, a naokolo se vide ostaci stupa datiranih između 2. stoljeća pr.n.e. i 9. stoljeća n.e.

Redovnici meditiraju ispod stabla okićenog molitvenim zastavicama.

Budući da ovaj tekst pišem iz Pokhare, reći ću par riječi i o tom putu. Moja nadanja da će se nakon izbora sve vratiti u normalu su se na sreću ostvarila. Nikakvih naznaka štrajka autobusera nije bilo, a čak sam imao i sreću što sam, pričajući s konobarom za vrijeme večere u Lumbiniju, saznao da postoji privatni autobuser koji vozi iz Lumbinija za Pokharu, uz kratko presjedanje u Bhairawi. Cijena je 700 npr, tek stotinjak rupija više od zastarjelih i prenakrcanih autobusa državne kompanije. Bus je kretao u 6 ujutro, a u Pokharu smo stigli oko 15:30 - naporna vožnja po očajnoj cesti, ali uz prekrasan krajolik, lijepši čak i od onog između Shimle i McLeod Ganja. Pokušavao sam slikati prizore uz kanjone nekoliko rijeka na potezu između Narayangarha i Muglinga, ali se mnoge slike nisu stigle izoštriti (fokusirati) zbog stalnog poskakivanja i upadanja u rupe na cesti.

Oko autobusnog kolodvora u Pokhari održavalo se slavlje pobjednika izbora, uz ogromno prisutstvo vojske, a jedino što o tome mogu reći je da stranka ima zastavu kao Austrija, s 4 crvene zvijezde u sredini. 

Dodatak: proguglao sam i našao ime stranke - Nepali congress (pripada lijevom centru).