Raznolikost javnog prijevoza u Indiji i Nepalu priča je za sebe. Jedan od razloga putovanja u te zemlje može biti i mogućnost vožnje rikšama, koja se u zapadnom svijetu smatra pravom egzotikom. S druge strane, indijske željeznice su najveća kompanija na svijetu po broju zaposlenika, dok su po razgranatosti željezničke mreže treći, iza Kine i Rusije. Svake godine javljaju se i novi nisko-budžetni avioprijevoznici koji olakšavaju i ubrzavaju transport između većih gradova ove ogromne zemlje po vrlo pristupačnim cijenama. Tu su dakako i neizostavni autobusi, brodovi, metroi, ali i drugi načini prijevoza o čemu će više biti govora kasnije. No, krenimo redom:
1. Zračni prijevoz - osim "starosjedioca" Air Indije koja je morala spustiti cijene da bi konkurirala novim niskobudžetnim kompanijama, ali koja i dalje ima primat u međunarodnom transportu, tu su avio prijevoznici koji su se specijalizirali za putovanja unutar Indije i do susjednih zemalja, a najpoznatiji među njima su: Jet Airways, GoAir, Kingfisher Airlines i Spicejet, koji nude cijene od oko 200 kuna na više za putovanja između većih odredišta, npr: Delhi-Mumbai, Chennai-Kolkata ili Delhi-Varanasi. Naravno, cijene ovise o raspoloživosti mjesta, sezoni, ali i festivalima, kojih u Indiji zaista ne manjka.
2. Vlakovi - o ovoj temi ću više napisati u sljedećem postu gdje ću objasniti i način kupovine karata za vlak preko interneta, kao i kategorije karata, cijene, sistem rezervacija i slično. Ovdje ću ipak napomenuti da Nepal nema korisne vlakove za turiste, tj. ima nekoliko desetaka kilometara dugačku prugu, ali samo u turistički prilično nezanimljivom kraju uz indijsku granicu.
3. Brodovi - budući da Indija ima i otoke u Bengalskom zaljevu i Arapskom moru, do njih je osim avionom moguće doći i brodovima. Cijene variraju ovisno o kategoriji smještaja, ali s obzirom da se radi o putovanjima i do 60 sati (Chennai-Port Blair), nije ni skupo za europske uvjete, jer najjeftinija palubna karta košta oko 2000 rupija (200 kn), dok je najskuplja u delux kabinama oko 100 eura, što je često skuplje od avionskih karata. Brodovi su često koriste i u lokalnom transportu preko rijeka, npr. u Kolkati je glavni način prelaska preko rijeke Hoogly pomoću malih brodića koji voze na fiksnim rutama, a karte koštaju od 5 do 10 rupija (0,50-1,00 kn).
4. Autobusi - oni su vrlo često jedini način javnog prijevoza do određenih mjesta, posebno u podhimalajskom području. Jeftini su, relativno brzi i frekventni. Ipak, ne preporuča se putovanje noćnim busevima zbog loših cesta u planinskom području, nepoštivanja prometnih pravila, ali i neispavanosti vozača. Busevi dolaze u dvije glavne kategorije: ordinary (obični) koji staju u svakom selu i delux (luksuzni) koji su naravno skuplji, ali i brži i udobniji za duža putovanja. Primjera radi, cijena običnog busa između Haridwara i Shimle (udaljenost oko 300 km, nešto kao Rijeka-Šibenik) je oko 320 rupija, dakle 30 kuna.
Lokalni busevi su dosta konfuzni za turiste, jer često nemaju table na latinici pa turisti zbog toga češće koriste rikše ili taksije. Isto tako znaju biti prenakrcani i vrlo upitne ispravnosti, a zbog konstantnih gužva na gradskim ulicama, znaju zapeti u prometu satima.
5. Taxi - turistima se savjetuje koristiti prepaid taksije koji se nalaze na svim većim autobusnim i željezničkim kolodvorima i aerodromima. Oni funkcioniraju na način da se na naplatnom automatu kupi karta za definiranu relaciju po fiksnoj cijeni i na ulazu u taksi (ne bilo koji, nego isključivo za prepaid vožnje) pokaže račun vozaču. U svim ostalim slučajevima mora se prije ulaska u taksi dogovoriti cijena (uz neizostavno cjenkanje), s tim da možete biti sigurni da ćete svejedno platiti više od lokalnog stanovništva. Taksisti gotovo u pravilu ne koriste taksimetre, iako ih imaju.
6. Autorikše i tempos - autorikše su motorizirane trokolice s platnenim krovom u koji stanu 2-3 osobe, ali se često mogu vidjeti i s duplo većim "teretom". Popularan naziv za ove rikše je i tuk-tuk. Uglavnom su 40-50% jeftinije od taksija, ali se također cijena mora dogovoriti unaprijed pa sve ovisi o vašoj snalažljivosti i umijeću cjenkanja. Tempos su "predimenzionirane" rikše u koje stane puno više ljudi, a uglavnom voze po fiksnim linijama i fiksnoj cijeni.
7. Ostale rikše - iako sve rijeđe u gradovima (zbog usporavanja prometa), rikše na pedale i dalje su česte u selima, a ovakav tip prijevoza ima i svoj šarm. Radi se o bicikli s dodatnom prikolicom za dvije osobe. Nešto su jeftinije od autorikši, ali se često daje manča vozaču s obzirom na trud koji treba uložiti u pedaliranje, pogotovo ako cesta nije ravna. Budući da je gradska vlast Agre zabranila sav motorizirani promet u krugu od 2 km od Taj Mahala zbog onečišćenja, rikše na pedale tamo obavljaju najveći dio posla.
S druge strane, Kolkata je zadnja utvrda s ručnim rikšama, kod kojih čovjek svojom snagom vuče kola s dva kotača.
8. Kočije - u Indiji i Nepalu se još mogu naći i kočije (tzv. tongas) koje vuku konji, bilo da se radi o kolima s dva ili četiri kotača. Na granici Nepala i Indije (Birganj-Raxaul), takve kočije su i dalje u većini pokrivajući područje od 5 km između dva prekogranična gradića.
9. Shared jeeps - džipovi ili minibusevi koji voze na fiksnim linijama po fiksnim cijenama, često zamjenjuju autobuse na zahtjevnijim cestama. Funkcioniraju po principu da krenu kada se napune (dakle, bez definiranog voznog reda), a često se putnici prebacuju iz jednog u drugi, ako procjene da će ovaj prije krenuti. Gotovo uvijek su prekrcani, ali ponekad turisti plate punu cijenu (kao da je vozilo popunjeno) pa tako imaju privatan taxi do odredišta.
10. Tramvaji, metroi i gradske željeznice - jedino Kolkata u Indiji ima tramvajsku mrežu, dok podzemnu željeznicu imaju Delhi i Kolkata. Nadzemnu gradsku željeznicu imaju Mumbai, Delhi, Hyderabad i Chennai, pri čemu se učestali lokalni vlakovi koriste postojećim prugama i kolodvorima na području tih gradova. Cijene karata su 5-30 rupija za jednu vožnju, ovisno o gradu i relaciji, a svugdje se mogu dobiti i dnevne karte, kao i turističke karte za 3 dana neograničene vožnje. Problem koji često odgovara turiste od njihovog korištenja je česta prenatrpanost, posebno u dnevnim špicama.
Swiss air passengers can cancel their booked flight within 24 hours from the date of the purchase. You can also change the date of the flight up to 3 hours after the departure. But, the new flight should not be greater than 72 hours. You will be charged extra if you request a cancellation after 24 hours of the date of ticket purchase. And, the cancellation fee depends upon the type of ticket you purchased from swiss air flight change policy
OdgovoriIzbriši