Lokalni i nacionalni prijevoz

Raznolikost javnog prijevoza u Indiji i Nepalu priča je za sebe. Jedan od razloga putovanja u te zemlje može biti i mogućnost vožnje rikšama, koja se u zapadnom svijetu smatra pravom egzotikom. S druge strane, indijske željeznice su najveća kompanija na svijetu po broju zaposlenika, dok su po razgranatosti željezničke mreže treći, iza Kine i Rusije. Svake godine javljaju se i novi nisko-budžetni avioprijevoznici koji olakšavaju i ubrzavaju transport između većih gradova ove ogromne zemlje po vrlo pristupačnim cijenama. Tu su dakako i neizostavni autobusi, brodovi, metroi, ali i drugi načini prijevoza o čemu će više biti govora kasnije. No, krenimo redom:

1. Zračni prijevoz - osim "starosjedioca" Air Indije koja je morala spustiti cijene da bi konkurirala novim niskobudžetnim kompanijama, ali koja i dalje ima primat u međunarodnom transportu, tu su avio prijevoznici koji su se specijalizirali za putovanja unutar Indije i do susjednih zemalja, a najpoznatiji među njima su: Jet Airways, GoAir, Kingfisher Airlines i Spicejet, koji nude cijene od oko 200 kuna na više za putovanja između većih odredišta, npr: Delhi-Mumbai, Chennai-Kolkata ili Delhi-Varanasi. Naravno, cijene ovise o raspoloživosti mjesta, sezoni, ali i festivalima, kojih u Indiji zaista ne manjka.

2. Vlakovi - o ovoj temi ću više napisati u sljedećem postu gdje ću objasniti i način kupovine karata za vlak preko interneta, kao i kategorije karata, cijene, sistem rezervacija i slično. Ovdje ću ipak napomenuti da Nepal nema korisne vlakove za turiste, tj. ima nekoliko desetaka kilometara dugačku prugu, ali samo u turistički prilično nezanimljivom kraju uz indijsku granicu.

3. Brodovi - budući da Indija ima i otoke u Bengalskom zaljevu i Arapskom moru, do njih je osim avionom moguće doći i brodovima. Cijene variraju ovisno o kategoriji smještaja, ali s obzirom da se radi o putovanjima i do 60 sati (Chennai-Port Blair), nije ni skupo za europske uvjete, jer najjeftinija palubna karta košta oko 2000 rupija (200 kn), dok je najskuplja u delux kabinama oko 100 eura, što je često skuplje od avionskih karata. Brodovi su često koriste i u lokalnom transportu preko rijeka, npr. u Kolkati je glavni način prelaska preko rijeke Hoogly pomoću malih brodića koji voze na fiksnim rutama, a karte koštaju od 5 do 10 rupija (0,50-1,00 kn).

4. Autobusi - oni su vrlo često jedini način javnog prijevoza do određenih mjesta, posebno u podhimalajskom području. Jeftini su, relativno brzi i frekventni. Ipak, ne preporuča se putovanje noćnim busevima zbog loših cesta u planinskom području, nepoštivanja prometnih pravila, ali i neispavanosti vozača. Busevi dolaze u dvije glavne kategorije: ordinary (obični) koji staju u svakom selu i delux (luksuzni) koji su naravno skuplji, ali i brži i udobniji za duža putovanja. Primjera radi, cijena običnog busa između Haridwara i Shimle (udaljenost oko 300 km, nešto kao Rijeka-Šibenik) je oko 320 rupija, dakle 30 kuna.

Lokalni busevi su dosta konfuzni za turiste, jer često nemaju table na latinici pa turisti zbog toga češće koriste rikše ili taksije. Isto tako znaju biti prenakrcani i vrlo upitne ispravnosti, a zbog konstantnih gužva na gradskim ulicama, znaju zapeti u prometu satima.

5. Taxi - turistima se savjetuje koristiti prepaid taksije koji se nalaze na svim većim autobusnim i željezničkim kolodvorima i aerodromima. Oni funkcioniraju na način da se na naplatnom automatu kupi karta za definiranu relaciju po fiksnoj cijeni i na ulazu u taksi (ne bilo koji, nego isključivo za prepaid vožnje) pokaže račun vozaču. U svim ostalim slučajevima mora se prije ulaska u taksi dogovoriti cijena (uz neizostavno cjenkanje), s tim da možete biti sigurni da ćete svejedno platiti više od lokalnog stanovništva. Taksisti gotovo u pravilu ne koriste taksimetre, iako ih imaju.

6. Autorikše i tempos - autorikše su motorizirane trokolice s platnenim krovom u koji stanu 2-3 osobe, ali se često mogu vidjeti i s duplo većim "teretom". Popularan naziv za ove rikše je i tuk-tuk. Uglavnom su 40-50% jeftinije od taksija, ali se također cijena mora dogovoriti unaprijed pa sve ovisi o vašoj snalažljivosti i umijeću cjenkanja. Tempos su "predimenzionirane" rikše u koje stane puno više ljudi, a uglavnom voze po fiksnim linijama i fiksnoj cijeni.

7. Ostale rikše - iako sve rijeđe u gradovima (zbog usporavanja prometa), rikše na pedale i dalje su česte u selima, a ovakav tip prijevoza ima i svoj šarm. Radi se o bicikli s dodatnom prikolicom za dvije osobe. Nešto su jeftinije od autorikši, ali se često daje manča vozaču s obzirom na trud koji treba uložiti u pedaliranje, pogotovo ako cesta nije ravna. Budući da je gradska vlast Agre zabranila sav motorizirani promet u krugu od 2 km od Taj Mahala zbog onečišćenja, rikše na pedale tamo obavljaju najveći dio posla.

S druge strane, Kolkata je zadnja utvrda s ručnim rikšama, kod kojih čovjek svojom snagom vuče kola s dva kotača.

8. Kočije - u Indiji i Nepalu se još mogu naći i kočije (tzv. tongas) koje vuku konji, bilo da se radi o kolima s dva ili četiri kotača. Na granici Nepala i Indije (Birganj-Raxaul), takve kočije su i dalje u većini pokrivajući područje od 5 km između dva prekogranična gradića.

9. Shared jeeps - džipovi ili minibusevi koji voze na fiksnim linijama po fiksnim cijenama, često zamjenjuju autobuse na zahtjevnijim cestama. Funkcioniraju po principu da krenu kada se napune (dakle, bez definiranog voznog reda), a često se putnici prebacuju iz jednog u drugi, ako procjene da će ovaj prije krenuti. Gotovo uvijek su prekrcani, ali ponekad turisti plate punu cijenu (kao da je vozilo popunjeno) pa tako imaju privatan taxi do odredišta.

10. Tramvaji, metroi i gradske željeznice - jedino Kolkata u Indiji ima tramvajsku mrežu, dok podzemnu željeznicu imaju Delhi i Kolkata. Nadzemnu gradsku željeznicu imaju Mumbai, Delhi, Hyderabad i Chennai, pri čemu se učestali lokalni vlakovi koriste postojećim prugama i kolodvorima na području tih gradova. Cijene karata su 5-30 rupija za jednu vožnju, ovisno o gradu i relaciji, a svugdje se mogu dobiti i dnevne karte, kao i turističke karte za 3 dana neograničene vožnje. Problem koji često odgovara turiste od njihovog korištenja je česta prenatrpanost, posebno u dnevnim špicama.

Način života

Specifičnosti života u Indiji

- Uz religiju, glavnu riječ u životima Indijaca ima obitelj. Za veliku većinu je nazamislivo biti neoženjen i bez djece u tridesetim godinama života. Indijci će smatrati da su uzrok tome medicinski razlozi.

- Veliki nacionalni ponos i zanos Indijci iskazuju na kriketu, najvažnijom sporednom stvari na svijetu (za Indijce, naravno). Glavni igrači kriketa u Indiji imaju status pravih pop zvijezda. 

- Nacionalni ponos je prisutan i kod spomena nacionalne ekonomije, jedne od najbrže rastućih na svijetu, a nedavno se taj ponos mogao vidjeti i kada je 2008. Indija ušla u elitni klub zemalja koje su poslale misiju na Mjesec.

- Iako u urbanim sredinama raste broj brakova iz ljubavi, i dalje se većina sklapa dogovorom. Diskretno se traže potencijalni partneri, a ako se ne nađu, često se traže usluge profesionalaca pa čak se daju i oglasi u novinama.

- Iako je miraz nezakonit, on je i dalje čest slučaj u ruralnim sredinama, a to je i uzrok nesrazmjeru u broju muškaraca i žena, budući da se zbog financijskog tereta pri udaji ženskog djeteta mnoge familije odluče napraviti abortus. Uobičajeni miraz više nije u domaćim životinjama i novcu, nego se očekuju auti, kompjutori, televizori, perilice i slično. Uobičajeno je da žena živi kod muževe obitelji i da tamo obavlja kućanske poslove po nalogu muževe majke. Rastave i ponovne udaje postaju sve češće u većim gradovima, ali se i dalje smatraju nečasnim.

- Hindusi kremiraju svoje preminule, a ceremonije kremacije rade se kako bi pročistile duše umrlih. Nakon kremacije pepeo se skupi, pričeka 13 dana koliko je potrebno da se krvni rođaci ritualno „očiste“ i tada se pepeo prosipa u svetu rijeku ili ocean.

Religija

Hinduizam je najrasprostranjenija religija u Indiji s oko 80,3% udjela. Islam (13,4%) su u sjeverni dio Indije uveli muslimanski osvajači, dok je na jugu on stigao s arapskim trgovcima. Kršćana ima oko 2,3% od čega ih je ¾ na jugu podkontinenta. Sikha ima 1,9%, a gotovo svi su nastanjeni u državi Punjab. Udio Budista je 0,8%, Jainista 0,4% (većinom u Gujaratu i Mumbaiju), sljedbenika Zoroastrizma je tek oko 60000, dok izvještaji govore da je broj Židova u ovoj zemlji s preko milijardu stanovnika tek oko 5000.

Više o navedenim religijskim skupinama možete pročitati klikom na slijedeće linkove:

- Hinduizam

- Jainizam 

- Budizam

- Sikhizam

- Zoroastrizam

Hodočanstva

Praktični Hindusi morali bi ići na hodočašće barem jednom godišnje, bilo da se radi o molitvi božanstvu zbog ispunjenja želje, kremaciji rođaka ili obnovi duhovne snage. Stariji Hindusi uglavnom idu u Varanasi jer se smatra da smrt na obalama ovog svetog grada donosi oslobođenje od nastavka ciklusa rađanja.

Kumbh Mela je najveći vjerski skup na svijetu. Održava se svakih 12 godina, a privuče nekoliko desetaka milijuna Hindusa iz svih kasta. U hinduskom mitu o stvaranju bogovi i demoni borili su se oko posude s nektarom besmrtnosti. Vishnu je ugrabio posudu, ali mu je pritom kapnulo 4 kapi na zemlju. Ta mjesta su danas Allahabad, Haridwar, Nasik i Ujjain. Svečanosti u svakom od ova 4 grada održavaju se oko 6 tjedana. Allahabad ima najveću posjećenost, a svaki grad ima i Ardh Melu koja se održava svakih 6 godina i mnogo manju Mahg Melu – godišnju svečanost.

Kaste

Iako indijski ustav ne prepoznaje (priznaje) sistem kasti, on i dalje ima veliki utjecaj u ruralnim krajevima. Četiri su glavne kaste, a neke su dalje podijeljene na stotine „jatija“ ili socijalnih grupa koje se najčešće odnose na zanimanje. Konzervativni Hindusi će se ženiti samo s pripadnicima istog „jatija“. Glavne kaste su Brahmin (svećenici), Kshatriya (vojnici i birokrati), Vaishya (obrtnici) i Shudra (fizički radnici). Tu su naravno i Dalits, poznatiji kao „nedodirljivi“, koji su obavljali najprljavije poslove, poput čišćenja kanalizacija i izmeta s ulica. Neki pripadnici Dalitsa spas su našli u preobraćenju na drugu religiju, najčešće Budizam. Na dnu kastinskog popisa su nomadska plemena koja su do 1952. godine bila službeno nazivana „kriminalnim plemenima“, no te ih je godine indijska vlada priznala zakonom.

Hijras

Takozvani treći spol, ova grupa muškaraca – transvestita i eunuha – nosi žensku robu. Neki su homoseksualci, neki su hermafroditi, a neki su imali nesreću da su bili oteti i kastrirani. Oni preživljavaju kao nenajavljeni zabavljači na vjenčanjima i proslavama rođenja muškog djeteta, ali i kao prostitutke.

Žene u Indiji

Status žena u Indiji sve se više poboljšava, međutim, zakonski akti kao da ne dolaze do svih dijelova zemlje. Žene su u ruralnim područjima i dalje zapostavljene i maltretirane. Npr. iako je zakonom dopušteno rastavljenim ženama i udovicama da se ponovno udaju, one to zbog osude javnosti gotovo nikada ne čine. Iz tog je razloga udio rastavljenih žena u Indiji među najnižima u svijetu – tek 9 na 1000 žena.

Većini vas je poznat nedavni slučaj silovanja mlade studentice u autobusu u glavnom indijskom gradu koji se dogodio u prosincu prošle godine, a koji je završio smrću nedužne djevojke. Diljem zemlje su se održavali prosvjedni skupovi u kojima Indijci traže strože kazne za napadače i općenito strogo kažnjavanje svake rodne diskriminacije. Ovih dana je donesena i prvostupanjska presuda protiv četvorice mladića koji su proglašeni krivim za to silovanje i osuđeni na smrtnu kaznu. Iako bi ta presuda trebala „utjerati strah u kosti“ potencijalnim zlostavljačima, iz Indije svakodnevno dolaze nove informacije o silovanjima žena koja bi u zapadnom svijetu ostala potpuno nezamijećena da žrtve povremeno nisu turistkinje iz Europe i Amerike.

Povijest Indije - 2. dio

Islamska Indija

Između 8. i 12. stoljeća Indiju su napali mnogi muslimanski osvajači iz Arabije i zapadne Azije. Godine 1206. muslimanski sultan smješten u Delhiju vladao je cijelom sjevernom indijskom nizinom. Pod sultanima iz Delhija i kasnijim mogulskim carevima, velika područja Indije bila su pod muslimanskom vlašću. Muslimanski vladari Indije podizali su lijepe gradove, no neki nisu bili snošljivi prema drugim vjerskim zajednicama.

Delhijski sultanat

U 13. i 14. stoljeću sultani iz Delhija vladali su većim dijelom sjeverne Indije, od Punjaba na zapadu do Bihara na istoku. Međutim, to carstvo je bilo nestabilno. Sultani su stalno bili u sukobu sa hinduističkim državama na jugu Indije i s Mongolima koji su zauzeli Delhi 1398. godine.

Mogulsko carstvo
Moguli su vladali Indijom od 1526. godine. U vrijeme njihova najvećeg cara Akbara Indiji su donijeli veliki napredak, no nakon 1700. njihova je moć slabila zbog sukoba sa hinduističkom južnom Indijom. Posljednji veliki mogulski vladar Aurangzeb (1618.-1707.) postao je car 1658. godine. Godine 1678. došlo je do hindske pobune protiv njegove vlasti i Aurangzeb je započeo s nizom skupih ratova protiv Hinda. Proširio je carstvo koje je zbog ratova bankrotiralo i počelo se raspadati nakon njegove smrti. Mogulski carevi ostali su na prijestolju do 1858. godine, no njihova moć je bila vrlo slaba.

Karta Akbarovog carstva

Istočnoindijske kompanije
U 17. stoljeću europske zemlje su osnovale Istočnoindijske kompanije koje su trgovale s Indijom. Engleska Istočnoindijska kompanija uspostavila je utvrđene trgovačke postaje u Madrasu, Bombayu, Calcutti te počela trgovati tekstilom. Englezi su tu kompaniju iskoristili za vladanje Indijom, stvarajući saveze s lokalnim prinčevima i istiskujući francuske koloniste. Portugal je osnovao indijsku koloniju u Goi.

Britanska Indija
Krajem 18. stoljeća Britanska Istočnoindijska kompanija porazila je suparničke europske koloniste i uspostavila carstvo utemeljeno na trima "prijestolnicama" u Bombayu, Madrasu i Bengalu. Od 1850. ta je kompanija vladala gotovo trima petinama Indije, a ostatkom su vladali lokalni prinčevi koji su bili podređeni Britancima.

Indijska pobuna
1857. godine došlo je do pobune indijskih trupa u britanskoj kolonijalnoj vojsci, a izbila je zbog britanske neosjetljivosti na indijske običaje i vjere. Pobunjenici su zauzeli veći dio Indije, no Britanci su ubrzo povratili te teritorije i 1858. godine ponovo uspostavili red nakon velikih krvoprolića.
Nakon indijske pobune Britanci su raspustili svoju Istočnoindijsku kompaniju. Prihvatili su pozitivniji stav prema indijskom narodu. Osnovan je novi vladin odsjek i mimo krune vladao je Podkralj (kraljevski namjesnik). Međutim, indijski narod je u odnosu na Britance sve više siromašio. Tijekom 19. stoljeća Indija je postala industrijalizirana zemlja. Britanci su u Indiji izgradili najveću željezničku mrežu u Aziji te razvijali parno brodarstvo i telegrafske usluge. Indija je izvozila sirovine u britanske tvornice, no gradila je i vlastite tvornice čelika i tekstila.

Nezavisnost
Godine 1885. osnovan je Indijski nacinalni kongres za borbu za indijska prava. Od 1920. godine je pod vodstvom Mohandas Ghandija zahtijevao nezavisnost Indije. Uslijedila je duga kampanja otpora britanskoj vladavini, no tek nakon II. svjetskog rata, 1945. godine, Britanija je pristala da Indija postane nezavisna država. Tijekom II. svjetskog rata Muslimanska liga, pod vodstvom Muhammada Jinnaha, zahtijevala je zasebnu nezavisnost za ovu muslimansku državu na Indijskom potkontinentu. Godine 1947. stvorena je muslimanska država Pakistan, prvobitno u dva dijela. Godine 1971., nakon rata između ta dva dijela, istočni Pakistan je postao samostalna država Bangladeš.

Jawaharlal Nehru (1889.-1964.) bio je jedan od vođa Indijskog nacionalnog kongresa i zbog svojih političkih djelovanja bio je devet puta u zatvoru. Nakon proglašenja nezavisnosti Indije 1947. godine, postao je prvi indijski premijer. Utemeljio je industriju i Indiju razvio u velesilu. Nehruova kći Indira Gandhi postala je premijer 1966.godine. Pod Nehruom je Indija izbjegavala sklapanje saveza s velikim državama. Ta politika nesvrstanosti donijela je Indiji veliku i samostalnu moć, a ta je moć postala još veća nakon što je Indija podržala Istočni Pakistan u građanskom ratu sa Zapadnim Pakistanom 1971. godine.

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Indije

Povijest Indije - 1. dio

Ljudi žive na Indijskom potkontinentu već 400 tisuća godina, neki su u Indiju došli iz zapadne Azije, a drugi vjerojatno doplovili na primitivnim čamcima iz istočne Afrike. Najljepša svjedočanstva svog postojanja su ostavili u špiljama Bhimbetka, čije su slike stare oko 30 tisuća godina. Prve civilizacije na ovom potkontinentu razvile su se oko 2500 pr. Kr., uz obale rijeke Ind (današnji Pakistan).

Indska civilizacija

Ova kultura je cvjetala od oko 2500. do 1600. pr. Kr. i temeljila se na velikim, dobro isplaniranim gradovima uz rijeku Ind. Ljudi su uzgajali kukuruz, tkali pamuk i pisali zapise koje još uvijek nismo u stanju čitati. Najveća naselja ove kulture bili su gradovi Harappa i Mohenjo Daro koji je oko 2000. pr. Kr. vjerojatno bio najveći grad na svijetu. Vrlo malo znamo o svakodnevnom životu stanovnika doline Inda, osim da su trgovali sa Sumeranima i prakticirali jedan od prvih oblika hinduizma. Njihova je civilizacija neobjašnjivo propala nakon 1750. pr. Kr. Uzrok može biti neka invazija ili promjena toka rijeke Ind.

Povijesna karta civilizacije Doline Inda

Arijska kultura

Oko 1600. pr. Kr. horde nomada krenule su iz područja između Crnog i Kaspijskog mora. Neke su se naselile na području oko Inda. Drevni vjerski tekstovi, takozvane Vede, govore o njihovom načinu života, njihovim bogovima, društvenom sustavu kasta ili klasa koji se kasnije raširio cijelom Indijom.

Budistička i hinduistička carstva

Maurijsko Carstvo

Godine 324. pr. Kr. Čandragupta Maurya, kralj Magadhe, istočne Indije, počeo je osvajati sjevernu Indiju. Osnovao je budističko Maurya Carstvo, prvo koje je ujedinilo ovaj potkontinent. Nakon njegove dinastije uslijedila je dinastija Gupta, porodica hindskih vladara koji su vladali Indijom od 320. do 700. g.n.e.

Gupta Carstvo

Indija je cvjetala pod Guptama. Promicali su obrazovanje, utemeljili jedno od prvih sveučilišta te poticali umjetnosti kao što su arhitektura, slikarstvo, kiparstvo, ples i glazba. Pisci tog perioda pisali su knjige na jeziku sanskrtu koje se i danas čita.

Karta carstva Gupta (sivo) i njihovih vazala (zeleno)

Dinastija Chola

Chole su bili hinduistički narod iz jugoistočne Indije koji je nekim dijelovima Indije vladao od 3. stoljeća pr. Kr. do 1279. godine. Krajem 9. stoljeća preuzeli su veći dio južne Indije i današnju Šri Lanku te tim područjem vladali iz grada Tanjore. Bili su pomorski narod i njihovi trgovci plovili su na zapad do Arabije i na istok do Kine, a učinkovito organizirajući trgovinu uveli su i prvi indijski novac.

Karta carstva Chola (plavo) i njihovih vazala (ružičasto) oko 1030. god.

Dinastija Pallava

Tamilska dinastija južne Indije vladala je sjevernim dijelom regije Tamil Nadu i južnim dijelom oblasti Andhra Pradesh sa sjedištem u Kanchipuramu od 6. do 9. stoljeća. Područje njihove vladavine se i danas naziva Palnadu ili Pallava Nadu. Pallave su stekli moć nakon kolapsa dinastije Satavahana u Andhri i slabljenja dinastije Chola u Tamil Naduu. Pallave su poticale književnost na tamilskom, teluguu i sanskrtu. Neki od najznamenitijih sanskrtskih pjesnika kao Bharavi i Dandin, te hinduističkih hramova u Mahabalipuramu potječu iz doba Pallava.

Vijayanagar Carstvo

Vijayanagar je u 14. stoljeću postao središtem moćnog Vijayanagar Carstva (1336.-1565.), Glavni grad carstva je odabran zbog lako obranjivog položaja okruženog s tri planine i bogate rijeke s četvrte strane. Pod upravom gurua Vidyaranya, Vijayanagar je postao najveći indijski grad i središte trgovaca iz cijeloga svijeta koji su kupovali lokalne začine i pamuk. Rubini, dijamanti i drugo drago kamenje su naveliko prodavali ulični trgovci, a zlato i srebro su bili važeća valuta. Pretpostavlja se da je u 15. stoljeću grad Vijayanagar bio drugi po veličini na svijetu s oko pola milijuna stanovnika. Tijekom ovog razdoblja Vijayanagar (današnji Hampi) se često sukobljavao s muslimanskim kraljevstvima u sjevernom Deccanu i 1565. god. islamska konfederacija Deccana je osvojila grad i pustošila ga slijedećih 6 mjeseci.

Karta carstva Vijayanagara sa središtem u današnjem Hampiju

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Indije

Geografija i klima

Geografski je Indija ekstremno raznolika s krajolikom koji se proteže od snijegom pokrivenih planinskih lanaca do pustinja, nizina, brežuljaka i visoravni. Indija obuhvaća većinu Indijskog potkontinenta i ima obalu dugu preko 7000 km od koje većina leži na poluotoku koji je isturen u Indijski ocean. Indija graniči na zapadu s Arapskim morem, a na istoku s Bengalskim zaljevom.

Plodna indogangeska nizina zauzima većinu sjeverne, srednje i istočne Indije, dok visoravan Dekan zauzima većinu južne Indije. Na zapadu zemlje nalazi se pustinja Thar, koja se sastoji od mješovite stjenovite i pješčane pustinje, dok indijske istočne i sjeveroistočne granice čini visoki himalajski lanac. Najviša točka u Indiji je sporna zbog teritorijalnog spora s Pakistanom. Prema indijskoj tvrdnji najviša je točka (smještena u spornom teritoriju Kašmira) K2 na visini od 8611 m. Najviša točka na neospornom indijskom teritoriju je Kangchenjunga na 8598 m.

Indijska se klima nalazi pod jakim utjecajem Himalaja i pustinje Thar. Himalaje, uz planine Hindukuša, osiguravaju prepreku hladnim vjetrovima iz središnje Azije. To čini veći dio indijskog potkontinenta toplijim od većine lokacija na sličnim geografskim širinama. Pustinja Thar je odgovorna za privlačenje vlagom bogatih monsunskih vjetrova koji osiguravaju većinu indijskih padalina.

Teško je generalizirati klimu Indije. Njena ogromna veličina uvjetuje da su klimatski uvjeti u Kashmiru malo povezani s onima na krajnjem jugu. Štoviše, različita topografija zemlje uzrokuje da malene regije imaju vlastitu mikroklimu. Klima se u Indiji proteže od tropske na jugu do umjerene klime na sjeveru. Dijelovi Indije na Himalajama imaju polarnu klimu.

Meteorolozi dijele godinu u većini zemlje na četiri glavna godišnja doba: monsun, ljeto, zima i povlačenje monsuna. Dijelovi Indije koji leže u himalajskoj regiji prolaze kroz pet godišnjih doba: proljeće, ljeto, monsuni, jesen i zima. Ravnomjerno padanje snijega pojavljuje se samo na najvišim dijelovima.

Temperaturni prosjeci u Indiji u stupnjevima celzija

Ljeto traje između ožujka i lipnja u većini dijelova Indije. Temperature tijekom dana prelaze 40 °C. U obalnim regijama temperatura prelazi 30 °C, a povezana je s visokim razinama vlažnosti. U području pustinje Thar temperature mogu prelaziti 45 °C.

Nakon ljeta slijede kiše koje donosi jugozapadni monsun, a koje osiguravaju padaline za većinu Indije. Kišonosne oblake privlači sustav niskog tlaka koje stvara pustinja Thar. Službeni datum dolaska monsuna je 1. lipnja kada monsun prelazi obalu Kerale. Jugozapadni se monsun razdvaja u dvije grane, granu iz Bengalskog zaljeva i granu iz Arapskog mora. Grana iz Bengalskog zaljeva kreće se prema sjeveru i prelazi sjeveroistočnu Indiju u ranom lipnju. Ona dalje napreduje prema istoku i do 29. lipnja prelazi Delhi. Grana iz Arapskog mora kreće se prema sjeveru i većinu svoje kiše odlaže na strani Zapadnih Gata. Od početka srpnja većina Indije prima kišu iz monsuna.

Monsuni se od kolovoza započinju povlačiti iz sjeverne Indije, a od rujna iz Kerale. Taj kratki period nakon povlačenja poznat je kao povlačenje monsuna i karakterizira ga postojano vrijeme. Od studenog u sjevernim područjima započinje pojavljivanje zime.

Zime započinju u sjevernoj Indiji u studenome, a u južnoj Indiji u kasnom prosincu. Zime na Indijskom poluotoku karakteriziraju blagi do topli dani i prohladne noći. Dalje prema sjeveru temperatura je niža. Temperature u nekim dijelovima indijskih ravni ponekad padaju ispod ledišta. Većina se sjeverne Indije tijekom ove sezone nalazi pod maglom.

Najviša temperatura zabilježena u Indiji iznosila je 50,6 °C, a izmjerena je u Alwaru 1955. godine. Najniža je izmjerena u Kashmiru, a iznosila je −45 °C. Nedavne tvrdnje govore da je temperatura u Orissi dosegla 55 °C, ali Indijski meteorološki odsjek je izrazio skeptičnost prema metodi zabilježavanja tog podatka.

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Zemljopis_Indije

Osnovno o Indiji

Porijeklo imena

Ime Indija potječe od Sindhu, lokalnog imena za rijeku Ind. U prastarim spisima Vedama (starim 5000 godina) spominje se prvo ime za Indiju - Bharata Varsa. Kasnije su razne političke stranke predlagale za Indiju različita imena, među kojima su bili Hindustan, Hindu Rashtra i Bharath. Ime Bharat potječe od dva hinduska kralja po imenu Bharata. »Bha« na sanskrtu znači znanje ili svjetlost, a »rat« je glagol »raditi«, pa je »bharat« onaj koji traži znanje. Indija je bila poznata i kao Hindustan (zemlja Hindusa), ali to se ime izbjegavalo nakon neovisnosti 1947. godine, jer je indijski narod odlučio da će Indija biti sekularna država.

Himna: Jana Gana Mana (u slobodnom prijevodu: Ti si vladar svijesti svih ljudi)

Geslo: Satyamēva Jayatē (sanskrt: samo istina pobjeđuje)

Glavni grad: New Delhi (16,75 milijuna stanovnika prema popisu iz 2011.)

Službeni jezik: hindski, engleski i 21 nacionalni jezik te 844 dijalekta

Vlada
- Predsjednica: Pratibha Devisingh Patil

- Predsjednik Vlade: Dr. Manmohan Singh (prvi predsjednik od neovisnosti, stečene od Ujedinjenog Kraljevstva 15. kolovoza 1947. godine, koji dolazi iz manjinske religijske skupine)

Državni blagdani: 26. siječnja (Dan Republike), 15. kolovoza (Dan Nezavisnosti), 2. listopada (rođendan Mahatme Gandhija), 25. prosinca (Božić).

Površina 
- ukupno 3.287.263 km²
- voda zauzima 9,5 % površine
- 7. država po veličini u svijetu

Stanovništvo 
- ukupno 1,21 milijarda stanovnika (prema popisu iz 2011.)
- gustoća naseljenosti 324 st/km2
- 2. država po broju stanovnika u svijetu
- pismenost: 65% žene i 82% muškarci
- omjer žene-muškarci je 940-1000
- očekivani životni vijek: žene 72 godine, muškarci 67 godina

Valuta: indijska rupija INR (100 paisa)

Novčanice se izdaju u vrijednosti od 10, 20, 50, 100, 500 i 1000 rupija. Povremeno se u opticaju mogu naći novčanice od 1, 2 ili 5 rupija. Kovanice postoje u vrijednosti od 5, 10, 20, 25 i 50 paisa te 1, 2 i 5 rupija.

Vremenska zona: +3:30 u odnosu na Hrvatsku tijekom ljetnog računanja vremena, a +4:30 za vrijeme zimskog računanja vremena, budući da Indija nije uvela navedenu promjenu.

Smještaj i administrativno-teritorijalni ustroj

Indija graniči s Pakistanom, Kinom, Bangladešom, Mianmarom, Nepalom, Butanom i Afganistanom. Šri Lanka i Maldivi su otočne države južno od Indije. Zemlja je podijeljena na 28 država, šest federalnih administrativnih saveznih teritorija i teritorij nacionalnog glavnog grada, a njihov popis nalazi se u nastavku:

1. Države: Andhra Pradesh, Arunachal Pradesh, Assam, Bihar, Chhattisgarh, Goa, Gujarat, Haryana, Himachal Pradesh, Jammu i Kashmir, Jharkhand, Karnataka, Kerala, Madhya Pradesh, Maharashtra, Manipur, Meghalaya, Mizoram, Nagaland, Orissa, Punjab, Rajasthan, Sikkim, Tamil Nadu, Tripura, Uttaranchal, Uttar Pradesh i Zapadni Bengal.

2. Savezni teritoriji: Andamanski i Nikobarski Otoci, Chandigarh, Dadra i Nagar Haveli, Daman i Diu, Lakshadweep i Pondicherry.

3. Teritorij glavnog grada: Delhi.

Zatvorena i zaštićena područja

Za putnike u neke dijelove zemlje potrebne su posebne dozvole. Za putnike vrijede ograničenja u sljedećim pokrajinama, odnosno teritorijima: Arunachal Pradesh, Mizoram i Nagaland, Sikkim, Manipur, za Andamanske i Nikobarske otoke kao i za Otoke Lakshadweep.

Početak

Umjesto nekakvog uvoda i objašnjavanja što i kako, krenut ću odmah na konkretne stvari koje se tiču predstojećeg puta u Indiju. Svatko tko planira put u Indiju, a nije još krenuo prikupljati informacije, ovdje će naći par natuknica koje mu mogu služiti kao smjernice za planiranje. Moram, međutim, napomenti da u planu imam niskobudžetno putovanje, tako da vas ne zavaraju cijene u ovom blogu, jer ću spavati u najjeftinijim pansionima (ne znam kako drukčije prevesti riječ "guest house"), jesti u "narodnim" restoranima i kod uličnih prodavača hrane, kao i putovati najjeftinijim načinom, dakle bez korištenja taksija ili vožnje u klimatiziranim vagonima i busevima. Evo kako teku pripreme za put:

1. Podnesen je zahtjev za izdavanjem šestomjesečne indijske turističke vize s dvostrukim ulaskom, budući da je plan skoknuti i do Nepala. Cijena vize je 370 kuna. Obavezno je treba napraviti prije puta, jer se pri slijetanju u Indiju ne može dobiti.

2. Kupljena je avionska karta, bez koje se viza niti ne može zatražiti. Par mjeseci sam tražio i čekao pravu priliku i ulovio je - povratni let Ljubljana-Zürich-New Delhi za 3815 kuna, polazak 15. listopada u ranim jutarnjim satima s Brnika, presjedanje od 3 sata u Švicarskoj i dolazak oko ponoći u indijsku prijestolnicu. Povratak je 30. siječnja u ranim jutarnjim satima, a dolazak u Ljubljanu planiran je već prije podneva (zbog kretanja obrnuto od vremenske razlike).

3. Obavljena je prva tura cjepljenja. Za informaciju, cjepljenje nije obavezno, ali se za duže boravke preporuča cjepljenje barem protiv bolesti koje se prenose vodom, budući da je voda u Indiji "kriminalne" kvalitete. Malo sam proučavao koja bi se cjepiva trebalo uzeti i odlučio se na zaštitu od Hepatitisa A i B, kao i protiv trbušnog tifusa. Inače, kombinirano cjepivo protiv hepatitisa A i B u Zagrebu košta 320 kuna, a u Rijeci čak 383 kune, a s obzirom da je za potpunu zaštitu potrebno obaviti 3 ture cjepljenja, dolazi se do ogromne razlike u cijeni. Treba nadodati da je cijena jednokratnog cjepljenja protiv trbušnog tifusa u Zagrebu 142 kune, a u Rijeci 198 kuna, tako da sam odlučio cjepljenje obaviti u Zagrebu isti dan kada sam išao predati zahtjev za vizu, tako da me, zbog razlike u cijeni, taj put u Zagreb nije ništa košta, čak sam i uštedio desetak kuna.

4. Rezerviran je hostel u New Delhiju za prve 4 noći, što je isto potrebno priložiti uz zatjev za vizu. Cijena jednokrevetne sobe u tom hostelu košta 3 EUR na noć, ukupno 12 EUR za 4 noći.

5. Rezervirana je karta za prvi vlak. Možda se to čini nepotrebnim, ali indijske željeznice su strašno opterećene i vlakovi su uvijek puni, posebno atraktivnije rute između većih gradova ili turističkih centara. Pretprodaja karata počinje 60 dana prije polaska vlaka, a s obzirom da su šanse da 16.10., kada stignem u New Delhi, nađem kartu za kategoriju sleeper*, za vlak koji ide 4 dana kasnije, gotovo nikakve, nisam riskirao pa sam kupio kartu preko interneta, točnije preko agencije Cleartrip koja jedina izvan Indije nudi na prodaju karte za indijske vlakove.

Cijena karte između New Delhija i Bikanera, što je udaljenost od 458 km, je 286 rupija ili 25,06 kuna, koliko mi je skinuto s kartice. Ta udaljenost slična je onoj između Rijeke i Osijeka pa zamislite da Hrvatske željeznice nude tu relaciju po cijeni od 25 kuna i bit će vam jasno zašto su vlakovi omiljeni oblik prijevoza u Indiji.

Nakon što pokupim vizu, slijedi druga tura cjepljenja protiv hepatitisa A i B, nakon koje cjepivo počinje djelovati, a par dana kasnije krećem na put u nepoznato. Moji poznanici dobro znaju da mi je zapravo malo toga nepoznatog ostalo u vezi ovog puta s obzirom na dugotrajno planiranje, a s obzirom da iskusni putnici u Indiju kažu da se svaki plan u Indiji mora izjaloviti, idem vidjeti o čemu oni to zapravo pričaju :-)

* kategorija Sleeper nudi rezervirano mjesto za sjedenje tijekom dana i rezervirano ležeće mjesto preko noći. Omiljena je među backpackerima, a cijenovno je niža jedino kategorija "general" koja dopušta jedino da se ukrcate u vagone te kategorije, ali nema garancije da će mjesta biti, dok na sjedeće mjesto možete odmah zaboraviti.