Preporuke za kraj

Došli smo napokon i do zadnjeg poglavlja ovog bloga, čije se pisanje proteglo na cijelih deset mjeseci, od rujna 2013. godine do lipnja 2014. godine. Ja se nadam da ste svi uživali u čitanju tekstova koji su, prema mojoj zamisli, trebali biti i informativni i zabavni. Ima puno slika jer su one najbolji način da vam dočaram stvarnu atmosferu ove prelijepe i neobične zemlje pune kontrasta. U početku mi je pisanje bilo pravo zadovoljstvo, ali vam moram priznati da mi je s vremenom, negdje oko Nove godine, to počelo predstavljati sve veći teret i obvezu. Zato mi je teško reći da li sada osjećam olakšanje ili mi je žao što je stvarno sve gotovo. U svakom slučaju, za kraj sam sastavio neku vrstu Top liste koja predstavlja moju preporuku svim budućim putnicima u Indiju i Nepal. Pa krenimo redom:

Najzanimljiviji gradovi:

1. Kathmandu - glavni grad Nepala ima sve: povijesnu baštinu na svakom koraku, noćne klubove na Thamelu, zapadnjački tip dućana i pekara, ali i beskrajan broj domaćih štandova i dućana na otvorenom koji nude sve najbolje što Nepal pruža. Danima možete lutati ulicama starog grada ili otići do periferije i uživati u tišini budističkih stupa ili promatrati kremacije sljedbenika Hinduizma. Od tuda možete odletjeti helikopterom do Mt. Everesta ili malim avionom do Lukle od kuda kreće trekking do baznog kampa. Zaista za svakog ponešto.

2. Varanasi - možda nije toliko sveobuhvatan kao Kathmandu, ali u Varanasiju osjećate neku snažnu energiju koja se skuplja na obalama rijeke Ganges. Tisuće i tisuće hodočasnika pjeva zavjetne pjesme dok puni nade prilaze svetoj rijeci koja će im ostvariti životni cilj - oslobođenje od ciklusa ponovnog rađanja koje nosi samo brige i patnju. Sjednite na neki od stotinu gatova i jednostavno promatrajte - možete provesti sate i sate i neće vam dosaditi. A ako želite pustolovinu, uđite što dublje u ulice starog grada i jednostavno lutajte. Iza svakog ugla naći ćete nešto zanimljivo, bilo to lijepo ili gadljivo.

3. New Delhi - glavni grad Indije ima dva lica: stari i novi dio grada, tj. Old Delhi i New Delhi. Da biste doživjeli pravu Indiju morate krenuti u Old Delhi i prošetati njegovim uskim prenapučenim ulicama pretvorenim u jednu veeeeliku prodavaonicu svega i svačega. Naoružajte se strpljenjem jer je intenzitet motornog i pješačkog prometa nevjerojatan. U New Delhiju imate prekrasne avenije pune drvoreda i uređenih parkova, kolonijalnih palača i modernih hramova. A u samom centru, pokraj glavnog željezničkog kolodvora, nalazi se Paharganj - backpackerska enklava ili grad u gradu. Iz njega zapravo niti ne morate izlaziti jer ćete u krugu od 500 metara zadovoljiti sve svoje potrebe - koje god one bile.

Najzanimljivija naselja:

1. Hampi - u centralnom dijelu Dekanskog poluotoka, ovo se malo selo nalazi na području nekadašnjeg središta moćnog Vijayanagar kraljevstva. Povijesne ruševine razbacane su kilometrima oko Hampija, ali ono najbolje je napravila sama priroda - okrugle stijene koje su razbacane krajolikom koliko pogled seže. A popnete li se na neko od brojnih brda koja okružuju Hampi, bit ćete nagrađeni najboljim pogledom u cijeloj Indiji! Uz sve to, Hampi je mjesto gdje ćete napuniti baterije za nastavak putovanja jer je tako opuštajuću atmosferu teško doživjeti na nekom drugom mjestu.

2. Kanyakumari - smješten na krajnjem jugu Indije, ovaj je gradić zanimljiv prije svega zbog svoje pozicije - južnije od njega nema više ničega. Sunce ovdje izlazi iz mora i zalazi u more. Vjetar koji tamo konstantno puše dobro će vas razbistriti, a moći ćete se pohvaliti i da ste u istom trenutku imali pogled na čak tri svjetska mora - Indijski ocean, Bengalski zaljev i Arapsko more. 

3. Pushkar - ovaj mali gradić u pustinji Radžastana smješten je oko malog jezerca koje je jedno od najsvetijih mjesta za Hinduse. Pa ipak, Pushkar djeluje prilično mirno i opuštajuće, osim kada na njegov poznati sajam nahrle deseci tisuća deva i konja i stotine tisuća ljudi. Tu je i nekoliko brdašaca s kojih imate prekrasan pogled na okolni teren.

Najljepše utvrde:

1. Mehrangarh u Jodhpuru - iako sam dugo razmišljao koja bi utvrde mogao staviti na ovaj popis, prvo mjesto je odavno bilo osigurano za biser Jodhpura. Utvrda Mehrangarh je bez premca najimpresivnija utvrda u Indiji, zemlji krcatoj utvrda. Kad se nađete u podnožju Mehrangarha, osjetite strahopoštovanje prema toj grdosiji koju su majstori svog zanata nekako "ugradili" u postojeću stijenu koja se diže iznad ovog grada u Radžastanu. A tek pogled s vrha na plavo obojane kuće starog grada... Prekrasno, a pritom još i besplatno.

2. Utvrda u Jaisalmeru - jedan od rijetkih primjera gdje u povijesnoj utvrdi još uvijek žive ljudi. Ne mislim da kraljevsku obitelj, nego na 3 tisuće ljudi svih kasti i zanimanja koji će vam boravak u tzv. Zlatnom gradu učiniti nezaboravnim. Nema puno mjesta na svijetu gdje za nekoliko desetaka kuna možete noćiti u samim zidinama veličanstvene utvrde sagrađene od pijeska! Da, od pijeska, ali ipak malo čvršćeg od onog s plaže.

3. Golconda u Hyderabadu - prije podizanja simbola Hyderabada, zanimljivog Charminara, sjedište sultanata bila je utvrda Golconda. A ona se nalazi desetak kilometara izvan grada, na brežuljku okruženom dvostrukim zidinama i ispunjenom brojnim, napola srušenim palačama. Pogled s vrha na cijeli kompleks ukazuje na nekadašnju veličinu i značaj ovog lokaliteta. 

Najimpresivniji hramovi:

1. Akshardham u New Delhiju - iako je praktički nemoguće prošvercati foroaparat u ovaj kompleks zbog višekratne kontrole redara, mislim da će mi njegova slika, unatoč tome, zauvijek ostati u sjećanju. Teško je zamisliti da je nešto tako impresivno djelo ljudskih ruku. Toliko rezbarija, gravura, detalja, simbolizma i nevjerojatne estetike na jednom mjestu moguće je naći jedino preko rijeke Yamuna - u hramu Akshardham.

2. Hram Sunca u Konarku - ogroman hram u središtu manjeg kompleksa koji se nalazi usred ničega. Nekoliko desetaka kilometara od Purija, ovaj je hram simbol cijele Indije zahvaljujući stiliziranom kotaču koji je nalazi na indijskoj zastavi. Sedam kamenih konja "vuče" masivan hram u obliku bojnih kola u čijem se podnožju nalazi spomenutih 24 kamenih kotača visine oko dva metra. 

3. Hram Sri Menakshi u Maduraiju - najveći hram južne Indije nalazi se u Maduraiju, a njegovi bogato ukrašeni gopurami nadaleko su poznati. Rijeke ljudi slijevaju se u ovaj dvojni hram, čiji pravokutni kompleks skriva labirint mističnih mračnih prolaza gdje vas iza svakog ugla čeka neko iznenađenje. 

Najljepše palače i mauzoleji:

1. Taj Mahal u Agri - iako nisam bio unutar kompleksa, sasvim je jasno da je Taj Mahal prekrasna građevina pa makar je vidio samo izvana. Puno je veća nego što mi je izgledala na televiziji, ali jednako lijepa, dok je jedino razočarenje bilo to što nije osvijeteljena tijekom noći.

2. City palace u Udaipuru - ogromna bijela palača unutar koje se nalazi mnogo interesantnih građevina i muzeja, ali i uređenih parkova i vrtova. Polazna točka za vožnje brodićem po jezeru Pichola.

3. Maharadžina palača u Mysoreu - kao i cijeli Mysore, Maharadžina palača je tadođer bila ugodno iznenađenje. Uređene cvijetne gredice i mnoštvo ukrasnih predmeta i hramova unutar ovog kompleksa okružuje samu palaču koja je remek-djelo estetske arhitekture.

4. Vazirov mauzojlej u Junagadhu - sumnjam da je puno stranaca vidjelo ovu lokaciju koju čine tri prekrasne zgrade: zeleno-bijela džamija, Mahabat Maqbara i Vazirov mauzolej. Prekrasna arhitektura koja podsjeća na dvorce iz bajke pune spiralnih tornjića i kupola svih veličina i oblika. Pravi raj za oči.

Najzanimljiviji lokaliteti:

1. Krater Lonar - događaj koji je stvorio ovu prirodnu atrakciju dogodio se prije više milijuna godina, a u njemu možete uživati kada god poželite maknuti se od ludila indijskih ulica. Izoliran i izvan uobičajenih turističkih ruta, ovaj krater se jednostavno mora posjetiti zbog pogleda koji puca s njegovog vrha, kao i zbog netaknute prirode uz obale jezera. Stari hramovi, priroda i divlje životinje, a nigdje ljudi - jako rijetko u Indiji.

2. Kompleks spilja u Ellori - kilometarska litica poslužila je u davno vrijeme ljudima kao teren za stvaranje fascinantnog kompleksa uklesanih i isklesanih spilja i prolaza koji su Hindusima, Budistima i Džainistima služili kao mjesta za štovanje svojih božanstva. Tu se nalazi i hram Kailas koji je najveći umjetni monolit na svijetu!

3. Monolitna stijena u Bhongiru - za razliku od hrama Kailas iz gornje priče, ovdje se radi o prirodnoj monolitnoj stijeni koja se poput jajeta uzdiže iz zemlje iznad gradića Bhongir. Interesantnog izgleda, ova stijena je bila i utvrda zbog čega se mnoge prostorije nalaze i u njezinoj unutrašnjosti. O lijepom pogledu s vrha ne trebam niti pričati. Poput kratera u Lonaru, i ova lokacija rijetko viđa strane turiste.

4. Kompleks hramova u Khajurahu - iako su hramovi u Khajurahu prije svega poznati po svojim erotskim prizorima, bili bi prekrasni i da njih nema. U potpunosti izrezbareni hramovi nalaze se u malom mirnom selu i prava je uživancija šetati uređenim puteljcima, čitati opise hramova na postavljenim tablama i promatrati statue na njihovim pročeljima.

5. Hram u Konarku - već spomenut nešto ranije, ovaj se hram ne smije propustiti zbog svoje grandioznosti, ljepote i simbolizma.

Spiritualna mjesta:

1. Lumbini - malo selo Lumbini bazar pretvoreno je u centar Budizma. U ogromnom kompleksu punom budističkih manastira nalaze se i ruševine hrama Maya Devi, gdje se prije više od 2500 godina rodio Buda. Unutar hrama označeno je mjesto njegovog rođenja, a tamo sam proveo desetak minuta u miru i tišini, promatrao ostatke i upijao pozitivnu energiju kojom to mjesto zrači.

2. Golden temple u Amritsaru - najsvetije mjesto Sikha spoj je elegancije i duhovnosti. Prekrasne bijele zgrade okružuju pravokutno jezero u čijem se centru nalazi Zlatni hram, dok vas cijelo vrijeme prati lagana muzika iz zvučnika.

3. Varanasi - rijeka Ganges je strašno prljava, ali snaga vjere koja Hinduse tjera prema njezinim obalama je ogromna. Možete satima promatrati hodočasnike kako se u stanju transa oplahuju njezinom vodom ili puni vjere obavljaju puju, molitvu svojim božanstvima i pritom upaljene svijeće puštaju u sumrak niz rijeku.

Najljepša priroda:

1. Hampi - okrugle stijene porazbacane svuda naokolo ovog malog sela čine to mjesto idealnim za duge lagane šetnje ili malo zahtjevnije uspone na okolna brda. Osim toga, tu je neobično čista rijeka i brojne plantaže banana, kokosovih palmi i riže. Prekrasno!

2. Munnar - nepregledne nasade čaja morate vidjeti svojim očima da biste vjerovali da ih zaista može biti toliko mnogo. Oko ovog planinskog gradića naći ćete i brojne vodopade, jezera, guste šume i prekrasne vidikovce, što ga čini jednim od omiljenih izletišta Indijaca.

3. Lonar - kao što je već rečeno, krater pokraj sela Lonar atrakcija je sam po sebi, ali on je i dom brojnim životinjama, prije svega pticama, čije glasanje vas prati cijelim putem oko jezera.

Najbolji vidikovci:

1. Dhulikhel - čuo sam da je pogled na Himalaju još lijepši iz Damana, ali je zbog pristupačnosti puno jednostavnije otići do Dhulikhela, gradića udaljenog nekoliko desetaka kilometara od Kathmandua. Osim pogleda na jug gdje ćete vidjeti brojna brdašca, pitoreskna sela i kultivirane oranice, prema sjeveru se proteže najviše gorje na svijetu - moćna Himalaja. Za vrijeme najbistrijeg jutra možete, navodno, u daljini vidjeti i sam vrh svijeta, Mt. Everest, ali je meni bio dovoljan i pogled na 7-tisućnjake da pun dojmova napustim ovaj vidikovac.

2. Brdo Matanga kod Hampija - puno je brda oko Hampija, ali ovo pruža prekrasan pogled na sve strane svijeta. Iz ptičje perspektive možete uživati u pogledu na hram Virupaksha i dugačku ulicu Hampi bazar, susjedna brda, rijeku i povijesne ruševine raštkane svugdje oko vas.

3. Pokhara - kao i u Dhulikhelu, i u ovom nepalskom gradu možete uživati u pogledu na Himalaju i to na jednu od najpoznatijih planina iz tog lanca - Annapurnu. Išli na brdo Sanangkot ili do World Peace Pagode, iz visine ćete promatrati prekrasno jezero Phewa i Pokharu, kao i okolna sela i šumom prekrivena brda.

Najbolja mjesta za trekking:

1. Pokhara - osim gore spomenutih vidikovaca, ovaj je grad polazna točka za višednevne, pa čak i višetjedne ture oko Annapurne ili neke druge planine u blizini. Deseci agencija rado će vam organizirati sve što je potrebno za taj pothvat, a opremu možete kupiti ili iznajmiti u brojnim dućanima specijaliziranim za trekking.

2. McLeod Ganj - puno je šetnica napravljeno oko ovog malog mjesta u podnožju indijskog dijela Himalaje, a za one zahtjevnije u blizini se nalazi polazna točka za duže trekking rute do snijegom prekrivenih planina.

3. Planina Girnar - iako se ne radi o klasičnom trekkingu, uspon na ovu planinu je dobra vježba za buduće uspone. Napravljene prvenstveno za hodočasnike, deset tisuća stepenica bit će dobar test za vaše noge i psihu. Dodatnih deset tisuća stepenica nizbrdo nećemo niti računati.

Najbolja mjesta za zabavu i odmor:

1. Goa - možete reći da je Goa previše komercijalizirana i ne biste pogriješili, ali ono što ta mala državica nudi je upravo ono što vam treba za pravi odmor. Toplo more s cijelogodišnjom temperaturom između 27 i 30 stupnjeva, duge pješčane plaže, kafići i restorani uz more, jeftino pivo i prekrasna priroda. I sve to dok u Europi traje zima.

2. Pokhara - mirno planinsko jezero s lijepom šetnicom na čijoj se obali nalazi dio grada pod nazivom Lakeside koji je ispunjen kafićima, restoranima i noćnim klubovima s pristupačnim cijenama hrane i svih vrsta alkoholnih pića. Odlično mjesto za boravak s pravom ekipom, posebno ako ste ljubitelj adrenalinskih sportova.

3. Kathmandu - zbog broja stranaca koji se u večernjim satima mogu naći na ulicama Thamela, mogli biste na trenutak pomisliti da se nalazite u nekom europskom gradu. Ali samo na trenutak, jer ovaj je grad užitak istraživati pješke, lutati njegovim ulicama i otkrivati tipične nepalske prizore. Na kraju se uvijek možete vratiti u Thamel gdje ćete bez problema naći ugodno mjesto za popiti pivu ili noćni klub u kojem ćete se nauživati uz ritmove po želji.

4. Diu - s nešto hladnijim morem od onoga u Goi, ovaj mali otočić južno od Gujarata upravo je suprotno od Goe, barem što se komercijalizacije tiče. Srećom, tu su i dalje jeftina piva, duge prazne pješčane plaže, ali s nešto manje restorana i kafića. Međutim, ako ste u dobrom društvu, zabava je zagarantirana.

5. Mamallapuram - ovo malo mjesto južno od Chennaija dobra je baza za otkrivanje zanimljivih lokaliteta u njegovoj okolici, ali i za opuštanje u backpackerskoj enklavi oko ulice Othavadai, koja je ispunjena restoranima i kafićima kombiniranog zapadnjačko-indijskog interijera. Tu su i pješčane plaže, kao i lijepi park s povijesnim iskopinama za laganu šetnju na jakom suncu.

Dovoljno je reći - Kathmandu

Kathmandu je glavni grad Nepala, ima oko milijun stanovnika (još ih toliko živi na periferiji), a nalazi se 1337 metara iznad razine mora. Utemeljen je u 12. stoljeću podizanjem hodočasničkih odmarališta duž trgovačke rute prema Tibetu, a ime je dobio prema jednom od tih naselja - Kashtamandapu, čiji se dio i danas može vidjeti na trgu Durbar.

Kathmandu je postao turistička meka 1960-ih, kada su pripadnici hipi subkulture nahrlili u taj grad u potrazi za prosvjetljenjem, dobrim provodom, lako dostupnom marihuanom i općenito jeftinim životom. Iako se službeno drukčije zove, najpopularnija ulica iz tog vremena i dalje je poznatija kao „freak street“ (ulica frikova). Posjetio sam tu ulicu i mogu reći da ni po čemu ne odudara od ostalih ulica u centru grada, dakle dućani, dućani i samo dućani. Sumnjam da je tako iskomercijalizirana bila u to vrijeme. Snalaženje za početnike nije jednostavno jer ulice, osim onih najvažnijih, nemaju imena, već se imenuju prema distriktima (na nepalskom: tole), a imena trgova, hramova ili drugih dominantnih građevina označavaju najbliži disktikt nekoj adresi. Npr. adresa svih koji žive u radijusu od 100 metara od Thahiti tole je - Thahiti tole. Začuđujuće je da pošta, koliko god spora bila, uvijek bude pravilno dostavljena.

Freak street danas.

Thahiti tole iz gornje priče.

No, vratimo se mojoj priči. Smjestio sam se u Shree Lal hotelu na Thamelu, turističkom djelu Kathmandua. Zbog pozitivnog iskustva s dormitorijem u Pokhari, tražio sam isti tip smještaja i u ovom gradu, međutim ispalo je da ću cijelo vrijeme biti sam u četverokrevetnoj sobi. Ako ništa drugo, cijena je i više nego pristupačna: 300 npr/noć, što je oko 18 kuna. Zbog neplaniranog kasnog dolaska u Kathmandu, prvi dan sam proveo u hotelu i odmarao se za ono što me čeka idućih par dana. 

A sljedeći dan je na rasporedu bio odlazak do trga Durbar i posjet Swayambhunath stupi na brdašcu zapadno od centra grada. Punu priču o trgu Durbar mi se ne da prepričavati jer bi oduzelo previše vremena. Ukratko, radi se o grupi budističkih i hinduističkih hramova, svetišta i statua razbacanih uokolo desetak manjih trgova, a prema dobivenoj karti koju se dobije prilikom kupovine ulaznice, tih povijesnih građevina ima točno 43. Ne pripadaju istom vremenskom razdoblju (od 12. do 18. stoljeća), nisu posvećeni istim božanstvima niti građeni od istog materijala (drvo, kamen i opeka), ali ih je na okupu stvarno prekrasno vidjeti. Ulaznica za Durbar square je dosta skupa, čak 750 npr (oko 45 kn), i plaćaju je isključivo stranci. U Europi bi to zvali diskriminacijom. Cijena je do prošle godine bila 300 npr, a podignuta je uz obrazloženje da treba ubrzati sanaciju spomenika. Upoznao sam jednog Nepalca koji radi u administraciji tog lokaliteta uvrštenog u svjetsku kulturnu baštinu i on kaže da se ne vidi nikakav veći priljev novca niti se obujam konzervatorskih radova povećao. Višak novca se, prema njemu, slio u nečije džepove. Jako žalosno, ali znamo mi u Hrvatskoj kako to ide. Ako ništa drugo, možete (i trebate) napraviti propusnicu koja vam omogućava da posjećujete trg svakodnevno, a platite samo jednom. 

Grupa hramova na sjevernoj strani trga Durbar.

Hramovi na južnoj strani trga.

Većina hramova ima prekrasne, ali i zastrašujuće rezbarije u drvu.

Fascinantan kameni prikaz Kal Bhairava, destruktivne manifestacije Shive.

Osim veličanstvenih hramova još je jedna zanimljivost vezana za trg Durbar. U njegovom rubnom dijelu nalazi se Kumari bahal - dom božice Kumari Devi, inkarnacije strašne Durge. Radi se, međutim, o živoj djevojčici, koja bude odabrana na temelju točno definirane 32 fizičke karakteristike. Djevojčica mora biti starija od 4 godine, ali ne preblizu puberteta. Običaj je to koji potječe iz 18. stoljeća, ali se ne zna njegov točan razlog. Kada se nađe kandidatkinja, stave je u mračnu prostoriju i straše na razne načine. Ako ne pokaže strah, a inkarnacija božice Durge to nikako ne bi smjela, odabrana je te se s obitelji seli u Kumari bahal, gdje je dvorjani paze i štuju kao pravu božicu. Njezino „božanstvo“ nestaje s prvom mjesečnicom ili bilo kojim ozbiljnijim gubitkom krvi, budući da na taj način Durga izlazi iz njezina tijela te ona ponovo postaje obična smrtnica. Ženidba za bivšu božicu smatra se nesretnom, iako je realniji problem u siromašnim uvjetima uzdržavati razmaženu ženu, koja je navikla na raskoš, lagodan život i povlađivanje. Imao sam tu privilegiju biti u unutarnjem dvorištu kada je Kumari Devi došla do prozora vidjeti što se vani događa, ali me njezin uzvišeni stav i gledanje u okupljene ljude bez i najmanjeg smiješka nisu nimalo oduševili. Fotografiranje božice je najstrože zabranjeno, ali možete vidjeti kako izgleda na nekoj od njezinih službenih slika.

Poslijepodne je bilo rezervirano za laganu šetnju do 2 kilometra udaljenog brda, na čijem je vrhu izgrađena prekrasna budistička stupa Swayambhunath (ponovite ovo par puta da lakše zapamtite). Najraniji zapisi potvrđuju postojanje stupe već u 5. stoljeću, dok su je u 14. stoljeću mughalski osvajači djelomično srušili u potrazi za zlatom. Danas je ona dom stotinama majmuna pa se često zove i hram majmuna. Do vrha vodi strmo stepenište omeđeno prikazima životinja, a na samom brdu nalaze se, osim centralne stupe, i mnogi drugi religijski objekti, kao i mali muzej, svi ukrašenih raznobojnim molitvenim zastavicama. Ono što je mene najviše privuklo jest pogled na grad:

Panorama Kathmandua.

Swayambhunath stupa.

Majmuni paze da se ljudi ne približe stupi.

Drugi dan put me odveo u susjedni Patan - nekada posebni grad, udaljen oko 5 kilometara od centra Kathmandua, a danas tek dio metropole južno od rijeke Bagmati. Jedan veliki plus kod vodiča od Lonely Planeta jesu opisi pješačkih tura kroz uličice starog grada pa sam na putu do Patana vidio toliko hramova da mi ih je već bilo dosta kada sam nakon dva sata pješačenja napokon stigao na trg Durbar (durbar znači palača, tako da skoro svi stariji gradovi u Nepalu imaju trg tog imena). Ulaznica za ovaj kompleks košta 500 npr (do nedavno je bila 200 npr) i nakon što sam ga razgledao sa svih strana i vidio da se gotovo uopće ne razlikuje od istoimenog trga u Kathmanduu, odlučio sam otići na ručak u restoran s pogledom na trg, a ne na sami trg, čije su palače i hramovi većim djelom izgrađeni između 16. i 18. stoljeća.

Najljepši dio puta između Kathmandua i Patana - hram Pimbahal Pokhari. 

Trg Durbar u Patanu.

Treći dan otišao sam na jednodnevni izlet u Dhulikhel, gradić udaljen oko 30 km od Kathmandua, koji je poznat po odličnom pogledu na Himalaju. Bojao sam se malo tog izleta zbog jednog razloga: minibus do Dhulikhela kreće s autobusnog kolodvora Ratna park gdje se nalazi dvjestotinjak parkiranih kombija i autobusa, uz desetak onih koji upravo dolaze ili odlaze, a nigdje ni traga peronima ili tablama na engleskom jeziku. Kaotično mjesto. Ipak, kao što sam već napomenuo, samo treba pitati i u roku od dvije minute bio sam u minibusu koji je krenuo tek par trenutaka kasnije. Put od 30 kilometara traje puna dva sata (karta je 60 npr), a nakon dolaska u mjesto odmah sam krenuo do vidikovca, do kojeg vodi dugi niz stepenica. Sav taj trud se isplati kada vidite snijegom prekrivene planine u daljini. Ostao sam u Dhulikhelu par sati, ali su oblaci počeli zakrivati vrhove pa sam shvatio da je vrijeme za povratak u ludilo velegrada.

Pogled na sjever...

... i sjeveroistok.

Četvrti dan imao sam u planu posjetiti toranj Dharahara, Boudhanath stupu i Pashupati. Toranj Dharahara nalazi se u samom centru grada, izgrađen je 1824. godine, ali ga je potres iz 1934. u potpunosti uništio. Dvije godine kasnije ponovo je podignut, iako je sada par metara niži (62 m). Svrha mu je bila okupiti ljude zbog nekog važnog događaja tako što bi se trubilo s vrha tornja. Sada on služi kao vidikovac.

Pogled na Kathmandu s tornja Dharahara. U daljini se vidi brdo gdje se nalazi Swayambhunath stupa.

Toranj Dharahara.

Kasnije sam otišao s minibusom do Boudhanath stupe, jednog od najvažnijih hodočasničkih odredišta za Budiste i najveće azijske stupe. Prvi puta se spominje još u 7. stoljeću, ali je današnja stupa novijeg vijeka, budući da su staru srušili mogulski osvajači u 14. stoljeću. Radi se o kružnom hramu savršenih linija i simetrije, ukrašenom molitvenim zastavicama, a arhitektonski stil krije i mnogo simbolike. Tisuće hodočasnika svaki dan dolazi do stupe i kruži oko nje u smjeru kazaljke na satu, vrteći pritom preko pet stotina molitvenih kotača. Posebno atraktivno bude u sumrak kada se pale stotine svijeća, a malenim trgom odjekuje pjesma budističkih redovnika. Ako se želite maknuti od buke i prašine Kathmandua, ovo je mjesto za vas.

Grandiozna Boudhanath stupa.

Pogled s terase restorana na kružni trg oko stupe.

Dva kilometra južnije, na obalama rijeke Bagmati, nalazi se kompleks hinduističkih hramova Pashupati (Pashupatinath). Rijeka Bagmati također se, kao pritoka Gangesa, smatra svetom rijekom te se koristi za kremiranje preminulih i ritualno pranje. Odmah uz gatove za spaljivanje nalazi se i hram iz 6. stoljeća s prikazima tantričkog seksa, što je zaista zanimljiva kombinacija. Iako su gatovi slični onima u Varanasiju, htio sam ih vidjeti jer je ova rijeka, za razliku od Gangesa, jako uska pa se spaljivanje može promatrati i s uzvišenja na suprotnoj strani. I onda je uslijedio šok: na velikim tablama na prilazima kompleksu pisalo je da cijena ulaznice za strance, počevši od travnja ove godine, iznosi tisuću rupija! Mislim da su se malo precijenili jer je to tek par kuna jeftinije od Taj Mahala. Prošetao sam oko kompleksa, nisam vidio puno pa sam krenuo natrag prema Thamelu. Da, ovdje se radi i o škrtosti, ali i o činjenici da sam već vidio gatove za kremaciju, no prije svega o principu, jer opet ulaznicu plaćaju isključivo stranci. Ali tisuću rupija? Što je previše, previše je!

Rijeka Bagmati s gatovima na "besplatnom" djelu toka.

To je trebao biti zadnji dan u nepalskoj prijestolnici, budući da sam ujutro imao namjeru ići do sela Daman i vidjeti, kako kažu, najbolji pogled na Himalaje u Nepalu. I onda se sve zakompliciralo. Ispalo je da postoji samo jedan bus dnevno, i to u 7 ujutro, koji kreće iz neke sporedne uličice na periferiji Kathmandua. Može se doći i s presjedanjem, ali bi to trajalo oko 5-6 sati. Da stvar bude gora, saznao sam i da je u tijeku rekontrukcija nekoliko dionica na toj cesti pa bi se putovalo još duže. I onda sam zaključio da mi se jednostavno ne da gnjaviti s time, posebno nakon što sam imao lijepo vrijeme u Dhulikhelu. Zato sam ostao jednu noć duže u Kathmanduu, šetao naokolo i uživao, a sutra ujutro krećem direktno prema graničnom prijelazu Birganj-Raxaul, put koji bi trebao trajati oko 8 sati.