Troškovi i kilometraža

Ovo će biti predzadnji post koji se tiče nedavnog putovanja u  Indiju i Nepal, a u njemu ćete imati pregled svih mojih troškova nastalih prije i za vrijeme tog puta. Ovom prilikom bi se zahvalio Reneu iz Zagreba koji mi je predložio da si u mobitelu napravim tablicu u koju ću bilježiti sve nastale troškove. Iako je to u početku bilo teško, već sam se nakon par dana navikao da svaku kupovinu zapišem u tu tablicu. Najvažnije je bilo pravilno kategorizirati troškove, tako da na kraju mjeseca imate pregled ukupnih troškova za neku vrstu proizvoda ili usluge. Budući da su sve kupljene karte za vlakove ili autobuse imale i naznačenu kilometražu, saznat ćete koliko sam točno kilometara prošao određenim prijevoznim sredstvom. Kada par mjeseci nakon povratka s puta pogledam tu tablicu, stvarno mogu reći da je bila pun pogodak, jer su osim iznosa povremeno bili navedeni i komentari koji su me podsjetili na određeni događaj.

Neću kopirati cijelu tablicu jer se zapravo radi o četiri odvojene tablice za svaki dan u svakom mjesecu provedenom na putu, uključujući formule za zbrajanje iznosa, nego ću je sistematizirati u jednu novu tablicu sa svim potrebnim informacijama:

	15.10-31.10	01.11-30.11	01.12-31.12	01.01-30.01	UKUPNO
1. Transport	1648	4532	4062	4099	14341
- vlak	882	1239	2277	2294	6692
- bus	678	2833	1555	1595	6661
- rikša	0	460	220	60	740
- metro	88	0	10	150	248
2. Smještaj	2458	6250	7205	6130	22043
3. Hrana	4240	8290	6915	8161	27606
4. Cuga	1929	2471	1909	2611	8920
5. Ulaznice	1480	1930	1438	1190	6038
6. Internet	730	300	510	95	1635
7. Pranje robe	200	300	120	120	740
8. Suveniri	475	505	70	335	1385
9. Ostalo	1327	630	1117	1174	4248
UKUPNO	14487	25208	23346	23915	86956

Važne napomene su da sam u New Delhi sletio 15.10.2013. godine, a natrag prema Europi krenuo 30.01.2014. godine, tako da se ova tablica odnosi na troškove u tom vremenskom periodu. Svi iznosi su, naravno, u indijskim rupijama, a kada sam bio u Nepalu, iznose sam automatski pretvarao u tu valutu da ne dođe do njihovog miješanja. 

Iz navedene tablice tako možete vidjeti da sam u oktobru potrošio 14487 rupija, što je oko 1350 kuna, u novembru oko 2350 kuna, u decembru oko 2150 kuna, a u januaru oko 2200 kuna. Ukupno sam na putu potrošio 86956 rupija, što bi prema današnjem tečaju (26.06.2014.) iznosilo točno 8040 kuna.

Naravno, tome treba pribrojati i troškove koji su nastali prije puta, a to su:

- indijska viza                                       420 kuna

- cijepljenje (HEP A+B, tifus)               1212 kuna

- povratna avio karta                            3815 kuna

- nepalska viza (25 USD)                       140 kuna

Ovi troškovi ukupno su iznosili 5587 kuna i kada se pribroje onim gore navedenima dođe se do iznosa od 13627 kuna – to su ukupni troškovi koje sam imao zbog odlaska u Indiju i Nepal u trajanju od 105 dana!

S obzirom da nisam kopirao originalne tablice jer bi zauzimale previše mjesta, moram još malo pojasniti one kategorije. Znači, troškovi transporta, hrane, smještaja i cuge su sasvim jasni. Što se cuge tiče, uglavnom se radi o vodi, a u manjem postotku o sokovima, pivi, čaju s mlijekom i kavi. Ulaznice su naravno troškovi posjete raznim utvrdama, muzejima, parkovima, spiljama i drugim povijesno-kulturnim lokalitetima, od kojih 90% naplaćuje višestruko veće cijene ulaznica strancima, nego domaćim posjetiteljima. Troškovi interneta se odnose na kupovinu SIM kartice od Vodafone-a i mjesečnu nadoplatu za 1GB prometa, dok sam samo u par navrata koristio Internet cafe, čija je cijena negdje između 30 i 50 rupija na sat. Pranje robe me na kraju koštalo manje od planiranog – ne zato što sam je prao rjeđe od planiranog, nego zbog niže cijene koja je uglavnom bila 10 rupija po komadu robe. Na suvenire bi netko potrošio više, netko manje, a kod mene su bile uključene razglednice iz skoro svakog mjesta kojeg sam posjetio. Razlog je taj što skupljam razglednice, tako da sam ih donio prilično veliku hrpu. U taj su iznos uključene i markice za one razglednice koje sam poslao u Europu, kao i mali model Taj Mahala kojeg sam kupio zadnji dan boravka u Indiji. Kategorija „Ostalo“ je u natuknicama bilježila sljedeće troškove: krema protiv komaraca, krema Nivea, mali kaladont, manča za čuvare cipela na više mjesta, poklon siromasima u više navrata, čišćenje tenisica u dva navrata, višekratne donacije hramovima, korištenje javnih WC-a, toaletni papir i maramice, naknada na bankomatima prilikom podizanja gotovine, kupovina časopisa Riders Digest, antibiotici i probiotici kada sam bio bolestan, šlape, majice i neke manje sitnice.

Što se tiče kilometraže koju sam prešao putujući diljem Indije i Nepala, ne računajući lokalni prijevoz do mjesta/lokaliteta udaljenih maksimalno 50 kilometara od neke točke (grada), situacija je ovakva:

- vlak New Delhi – Bikaner   456 km

- bus Bikaner – Jaisalmer   330 km

- vlak Jaisalmer – Jodhpur   300 km

- bus Jodhpur – Pushkar   186 km

- bus Pushkar – Jaipur   143 km

- vlak Jaipur – Haridwar   540 km

- bus Haridwar – Shimla   284 km

- bus Shimla – McLeod Ganj   242 km

- bus McLeod Ganj – Amritsar   198 km

- vlak Amritsar – Agra   644 km

- vlak Agra – Gwalior – Agra   236 km

- vlak Agra – Khajuraho   417 km

- vlak Khajuraho – Varanasi   450 km

- vlak Varanasi – Gorakhpur   231 km

- bus Gorakhpur – Lumbini   117 km

- bus Lumbini – Pokhara   282 km

- bus Pokhara – Kathmandu   199 km

- bus Kathmandu – Birganj   274 km

- bus Raxaul – Patna - Gaya   305 km

- vlak Gaya – Kolkata   471 km

- vlak Kolkata - Puri   500 km

- bus Puri – Bhubaneswar – Puri   160 km

- vlak Puri – Bhubaneswar - Secunderabad   1169 km

- vlak Hyderabad – Bhongir – Hyderabad   112 km

- vlak Hyderabad – Hospet   474 km

- vlak Hospet – Tirupati   434 km

- vlak Tirupati – Kanchipuram   107 km

- bus Kanchipuram – Mamallapuram   67 km

- bus Mamallapuram – Chennai   56 km

- vlak Chennai – Mysore   495 km

- bus Mysore – Ooty   127 km

- bus Ooty – Madurai   302 km

- bus Madurai – Trichy – Madurai   268 km

- vlak Madurai – Rameswaram – Madurai   322 km

- vlak Madurai – Kanyakumari   161 km

- vlak Kanyakumari – Kottayam   247 km

- bus Kottayam – Munnar – Kottayam   282 km

- vlak Alleppey – Thivim (Goa)   834 km

- vlak Thivim (Goa) – Mumbai   535 km

- vlak Mumbai – Aurangabad   372 km

- bus Aurangabad – Lonar – Aurangabad   282 km

- vlak Aurangabad – Mumbai   372 km

- vlak Mumbai – Veraval   925 km

- bus Veraval – Diu   90 km

- bus Diu – Junagadh   151 km

- bus Junagadh – Udaipur   594 km

- vlak Udaipur – New Delhi   744 km

Ukupno prijeđena kilometraža, uz razradu prema vrsti prijevoznog sredstva, ispada ovako:

- vlak               11548 km

- bus                  4939 km

UKUPNO          16487 km

Početak

Umjesto nekakvog uvoda i objašnjavanja što i kako, krenut ću odmah na konkretne stvari koje se tiču predstojećeg puta u Indiju. Svatko tko planira put u Indiju, a nije još krenuo prikupljati informacije, ovdje će naći par natuknica koje mu mogu služiti kao smjernice za planiranje. Moram, međutim, napomenti da u planu imam niskobudžetno putovanje, tako da vas ne zavaraju cijene u ovom blogu, jer ću spavati u najjeftinijim pansionima (ne znam kako drukčije prevesti riječ "guest house"), jesti u "narodnim" restoranima i kod uličnih prodavača hrane, kao i putovati najjeftinijim načinom, dakle bez korištenja taksija ili vožnje u klimatiziranim vagonima i busevima. Evo kako teku pripreme za put:

1. Podnesen je zahtjev za izdavanjem šestomjesečne indijske turističke vize s dvostrukim ulaskom, budući da je plan skoknuti i do Nepala. Cijena vize je 370 kuna. Obavezno je treba napraviti prije puta, jer se pri slijetanju u Indiju ne može dobiti.

2. Kupljena je avionska karta, bez koje se viza niti ne može zatražiti. Par mjeseci sam tražio i čekao pravu priliku i ulovio je - povratni let Ljubljana-Zürich-New Delhi za 3815 kuna, polazak 15. listopada u ranim jutarnjim satima s Brnika, presjedanje od 3 sata u Švicarskoj i dolazak oko ponoći u indijsku prijestolnicu. Povratak je 30. siječnja u ranim jutarnjim satima, a dolazak u Ljubljanu planiran je već prije podneva (zbog kretanja obrnuto od vremenske razlike).

3. Obavljena je prva tura cjepljenja. Za informaciju, cjepljenje nije obavezno, ali se za duže boravke preporuča cjepljenje barem protiv bolesti koje se prenose vodom, budući da je voda u Indiji "kriminalne" kvalitete. Malo sam proučavao koja bi se cjepiva trebalo uzeti i odlučio se na zaštitu od Hepatitisa A i B, kao i protiv trbušnog tifusa. Inače, kombinirano cjepivo protiv hepatitisa A i B u Zagrebu košta 320 kuna, a u Rijeci čak 383 kune, a s obzirom da je za potpunu zaštitu potrebno obaviti 3 ture cjepljenja, dolazi se do ogromne razlike u cijeni. Treba nadodati da je cijena jednokratnog cjepljenja protiv trbušnog tifusa u Zagrebu 142 kune, a u Rijeci 198 kuna, tako da sam odlučio cjepljenje obaviti u Zagrebu isti dan kada sam išao predati zahtjev za vizu, tako da me, zbog razlike u cijeni, taj put u Zagreb nije ništa košta, čak sam i uštedio desetak kuna.

4. Rezerviran je hostel u New Delhiju za prve 4 noći, što je isto potrebno priložiti uz zatjev za vizu. Cijena jednokrevetne sobe u tom hostelu košta 3 EUR na noć, ukupno 12 EUR za 4 noći.

5. Rezervirana je karta za prvi vlak. Možda se to čini nepotrebnim, ali indijske željeznice su strašno opterećene i vlakovi su uvijek puni, posebno atraktivnije rute između većih gradova ili turističkih centara. Pretprodaja karata počinje 60 dana prije polaska vlaka, a s obzirom da su šanse da 16.10., kada stignem u New Delhi, nađem kartu za kategoriju sleeper*, za vlak koji ide 4 dana kasnije, gotovo nikakve, nisam riskirao pa sam kupio kartu preko interneta, točnije preko agencije Cleartrip koja jedina izvan Indije nudi na prodaju karte za indijske vlakove.

Cijena karte između New Delhija i Bikanera, što je udaljenost od 458 km, je 286 rupija ili 25,06 kuna, koliko mi je skinuto s kartice. Ta udaljenost slična je onoj između Rijeke i Osijeka pa zamislite da Hrvatske željeznice nude tu relaciju po cijeni od 25 kuna i bit će vam jasno zašto su vlakovi omiljeni oblik prijevoza u Indiji.

Nakon što pokupim vizu, slijedi druga tura cjepljenja protiv hepatitisa A i B, nakon koje cjepivo počinje djelovati, a par dana kasnije krećem na put u nepoznato. Moji poznanici dobro znaju da mi je zapravo malo toga nepoznatog ostalo u vezi ovog puta s obzirom na dugotrajno planiranje, a s obzirom da iskusni putnici u Indiju kažu da se svaki plan u Indiji mora izjaloviti, idem vidjeti o čemu oni to zapravo pričaju :-)

* kategorija Sleeper nudi rezervirano mjesto za sjedenje tijekom dana i rezervirano ležeće mjesto preko noći. Omiljena je među backpackerima, a cijenovno je niža jedino kategorija "general" koja dopušta jedino da se ukrcate u vagone te kategorije, ali nema garancije da će mjesta biti, dok na sjedeće mjesto možete odmah zaboraviti.