Vlakovi

"Indian railways" je kompanija u vlasništvu države kojom upravlja Vlada Indije preko Ministarstva željeznica. Željeznička mreža u Indiji dugačka je oko 65 tisuća kilometara na kojima je smješteno oko 7500 stanica i kolodvora i na kojima svaki dan prometuje oko 10 tisuća vlakova. Posljednji podaci iz prosinca 2012. godine govore da se prosječno 25 milijuna putnika koristi željeznicom svaki dan. Tijekom 2012. godine kompanija je ostvarila prihod od 19 milijardi dolara, od čega najveći dio otpada na prijevoz tereta (12 milijardi dolara) i putnika (5 milijardi dolara). Neto dobit je iste godine bila 1,6 milijardi dolara.

Glavne željezničke linije i kolodvori u Indiji
Izvor: http://www.prokerala.com/maps/india/indian-railway-map.html

Sve je to lijepo znati, ali u praktičnom smislu vam te informacije ni najmanje ne koriste. Ono što je važno je da se, zbog izuzetne opterećenosti/popunjenosti vlakova, preporuča prije odlaska u Indiji kupiti karte preko interneta. Nažalost, nije to toliko jednostavno kao što zvući, budući da je za to potrebno imati sinkronizirane račune na stranici Cleartrip i službenim stranicama Indijskih željeznica. Nekada je taj proces bezbolan (čitaj: ne traje duže od 24 sata), ali nekada se zakomplicira do besvjesti, što je i inače čest slučaj u Indiji. Više o sinkronizaciji i kupovini karata preko interneta pročitajte ovdje, a rješenje za eventualne probleme možete naći na odličnom forumu IndiaMike.

Na vlastitom primjeru ću vam pokazati što se može dogoditi ako ne kupite karte na vrijeme. Srećom, sinkronizacija računa je tekla odlično i bio sam spreman za kupovinu karata više od 60 dana prije prve vožnje vlakom, a tih 60 dana je najranija granica za kupovinu karata preko interneta. Prva karta za vlak na liniji New Delhi - Bikaner je kupljena 58 dana prije puta i bilo je preko 300 slobodnih mjesta u kategoriji sleeper. To je izgledalo lagano i sigurno pa sam na desetak dana "zaboravio" na kupnju karata za sljedeće vlakove. Kada mi je sinulo da bih trebao krenuti dalje s time, imao sam šta vidjeti: karata za vlak Jailsamer - Jodhpur i Jaipur - Haridwar više nema! Odnosno ima, ali su u kategoriji "waitlisted", što znači da mogu kupiti kartu, ali se moram nadati da će netko otkazati svoj put i tako ustupiti mjesto meni. U prvom slučaju sam šesti na listi čekanja, u drugom slučaju šesnaesti i to bez obzira na činjenicu da sam karte kupio 50 dana prije puta. S obzirom da sam gore navedeni forum pročitao uzduž i poprijeko, saznao sam da se u kategoriji sleeper za važnije relacije otkaže i do 150-200 karata (od ukupno 350-400 raspoloživih), tako da ne bi smjelo biti problema što se tiče upada u te vlakove. Odmah sam krenuo bukirati i ostale vlakove, tako da za sada imam 5 sigurnih vožnji i dvije gdje sam na listi čekanja.

Mnogi govore da je veći gušt putovati spontano, da budeš u nekom mjestu dok ti ne dosadi pa kreneš negdje drugdje. Ima to svojih prednosti, ali isto tako i nedostatke - barem u Indiji. Sve te kupljene karte su za relacije od minimalno 300 km i to noćne vožnje, a s obzirom da karata za vlak ne bi više bilo, alternativa bi mi bila putovanje autobusom po standardno lošim indijskim cestama. Hvala, ali ne hvala.

Što se tiče raznih kategorija smještaja unutar jednog vlaka (kao kod nas prvi i drugi razred), detaljne opise i slike možete pogledati ovdje, a ja ću sam pokušati objasniti vrste karata i što znači biti na "waitlisted" ili "RAC" popisu.

Ako želite putovati u najnižoj klasi, tzv. general compartment (koju ne možete kupiti online, nego samo na šalterima) trebate samo kupiti kartu za vlak, bez rezervacije. To naravno znači da nema garancije da ćete sjediti pa se ta kategorija preporuča samo za kraće vožnje,  recimo do 2 sata.

Za sve druge karte treba na šalteru za informacije uzeti obrazac za rezervacije, popuniti ga i s njim ići na šalter za prodaju karata. S obzirom da su gužve na šalterima konstantne, dobro je uvijek imati nekoliko (napola popunjenih) obrazaca uz sebe. U početku se rezerviraju samo mjesta koja imaju osiguran ležaj. Nakon toga se mogu rezervirati RAC mjesta (reservation against cancelation), koja garantiraju sjedeće mjesto, ali ne i ležaj tijekom noći, koji se dobije tek kada/ako netko otkaže rezervaciju. Tek nakon što se rezerviraju i sva sjedeća mjesta, kreće se s prodajom „waiting list“ mjesta. S tim kartama nije dopušteno putovati, ali ih se svejedno prodaje, budući da se velik postotak karata otkaže prije samog polaska vlaka. Tako npr. oznaka na karti WL40/WL10 znači da ste u trenutku kupovine karte trebali biti 40. na listi čekanja, ali je već 30 ljudi prije vas otkazalo svoju kartu pa ste sada na desetom mjestu liste čekanja. Stoga treba prije puta provjeriti preko neta ili na šalteru za rezervacije da li se ušlo s WL na RAC listu ili vam je u međuvremenu čak i potvrđena karta. RAC i WL karte se mogu vratiti uz naknadu od 20 Rs do 12 sati nakon polaska vlaka.

Ako kupite kartu za kategoriju sleeper, vaše ime i prezime će biti prikazano na ulazu u rezervirani vagon, kao i na oglasnoj ploči stanice na kojoj ulazite u vlak i to 2 sata prije polaska vlaka. Oznaka na vagonima za kategoriju sleeper je SL1, SL2, SL3, tako da bi u tom slučaju na vašoj karti pisalo npr. S3-27 (broj vagona i sjedala).

Kao inozemni turisti imate pravo koristiti usluge Turističkih rezervacijskih ureda (Tourist Reservation Bureau) koji se nalaze samo u većim gradovima. Tamo možete bez velike gužve kupiti karte za vlakove, a ako ih niste kupili unaprijed preko interneta, to vam je ujedno i najbolja prilika da nekoliko dana prije polaska vlaka dođete do karte. Ti uredi prodaju karte iz tzv. turističke kvote, a to u praksi znači da turistički značajniji vlakovi imaju rezervirano nekoliko mjesta u svim kategorijama isključivo za strane turiste. Tako sam primjetio da neki vlakovi u kategoriji sleeper imaju 2, 4 ili 6 mjesta rezervirana za turističku kvotu, dakle mali broj karata, ali mogu biti neprocjenjive, ako su vam sve druge opcije otpale. Karte iz turističke kvote ne mogu se kupiti preko inteneta, nego samo u Turističkim rezervacijskim uredima.

Postoje i tzv. Tatkal karte (hitne karte) koje se u prodaju puštaju u 8 sati ujutro dan prije polaska vlaka, a koje omogućavaju ljudima da putuju u zadnji tren, uz određenu naknadu, a to je za sleeper kategoriju 75 rupija. Za tim kartama vlada velika potražnja, tako da bi trebalo čekati u redu puno prije nego se puste u prodaju. A ukoliko nikako ne možete kupiti kartu za neki vlak, najbolje se obratiti brojnim putničkim agentima koji će vam vjerojatno uspjeti nabaviti kartu za željeni vlak, uz manju ili veću proviziju.

Početak

Umjesto nekakvog uvoda i objašnjavanja što i kako, krenut ću odmah na konkretne stvari koje se tiču predstojećeg puta u Indiju. Svatko tko planira put u Indiju, a nije još krenuo prikupljati informacije, ovdje će naći par natuknica koje mu mogu služiti kao smjernice za planiranje. Moram, međutim, napomenti da u planu imam niskobudžetno putovanje, tako da vas ne zavaraju cijene u ovom blogu, jer ću spavati u najjeftinijim pansionima (ne znam kako drukčije prevesti riječ "guest house"), jesti u "narodnim" restoranima i kod uličnih prodavača hrane, kao i putovati najjeftinijim načinom, dakle bez korištenja taksija ili vožnje u klimatiziranim vagonima i busevima. Evo kako teku pripreme za put:

1. Podnesen je zahtjev za izdavanjem šestomjesečne indijske turističke vize s dvostrukim ulaskom, budući da je plan skoknuti i do Nepala. Cijena vize je 370 kuna. Obavezno je treba napraviti prije puta, jer se pri slijetanju u Indiju ne može dobiti.

2. Kupljena je avionska karta, bez koje se viza niti ne može zatražiti. Par mjeseci sam tražio i čekao pravu priliku i ulovio je - povratni let Ljubljana-Zürich-New Delhi za 3815 kuna, polazak 15. listopada u ranim jutarnjim satima s Brnika, presjedanje od 3 sata u Švicarskoj i dolazak oko ponoći u indijsku prijestolnicu. Povratak je 30. siječnja u ranim jutarnjim satima, a dolazak u Ljubljanu planiran je već prije podneva (zbog kretanja obrnuto od vremenske razlike).

3. Obavljena je prva tura cjepljenja. Za informaciju, cjepljenje nije obavezno, ali se za duže boravke preporuča cjepljenje barem protiv bolesti koje se prenose vodom, budući da je voda u Indiji "kriminalne" kvalitete. Malo sam proučavao koja bi se cjepiva trebalo uzeti i odlučio se na zaštitu od Hepatitisa A i B, kao i protiv trbušnog tifusa. Inače, kombinirano cjepivo protiv hepatitisa A i B u Zagrebu košta 320 kuna, a u Rijeci čak 383 kune, a s obzirom da je za potpunu zaštitu potrebno obaviti 3 ture cjepljenja, dolazi se do ogromne razlike u cijeni. Treba nadodati da je cijena jednokratnog cjepljenja protiv trbušnog tifusa u Zagrebu 142 kune, a u Rijeci 198 kuna, tako da sam odlučio cjepljenje obaviti u Zagrebu isti dan kada sam išao predati zahtjev za vizu, tako da me, zbog razlike u cijeni, taj put u Zagreb nije ništa košta, čak sam i uštedio desetak kuna.

4. Rezerviran je hostel u New Delhiju za prve 4 noći, što je isto potrebno priložiti uz zatjev za vizu. Cijena jednokrevetne sobe u tom hostelu košta 3 EUR na noć, ukupno 12 EUR za 4 noći.

5. Rezervirana je karta za prvi vlak. Možda se to čini nepotrebnim, ali indijske željeznice su strašno opterećene i vlakovi su uvijek puni, posebno atraktivnije rute između većih gradova ili turističkih centara. Pretprodaja karata počinje 60 dana prije polaska vlaka, a s obzirom da su šanse da 16.10., kada stignem u New Delhi, nađem kartu za kategoriju sleeper*, za vlak koji ide 4 dana kasnije, gotovo nikakve, nisam riskirao pa sam kupio kartu preko interneta, točnije preko agencije Cleartrip koja jedina izvan Indije nudi na prodaju karte za indijske vlakove.

Cijena karte između New Delhija i Bikanera, što je udaljenost od 458 km, je 286 rupija ili 25,06 kuna, koliko mi je skinuto s kartice. Ta udaljenost slična je onoj između Rijeke i Osijeka pa zamislite da Hrvatske željeznice nude tu relaciju po cijeni od 25 kuna i bit će vam jasno zašto su vlakovi omiljeni oblik prijevoza u Indiji.

Nakon što pokupim vizu, slijedi druga tura cjepljenja protiv hepatitisa A i B, nakon koje cjepivo počinje djelovati, a par dana kasnije krećem na put u nepoznato. Moji poznanici dobro znaju da mi je zapravo malo toga nepoznatog ostalo u vezi ovog puta s obzirom na dugotrajno planiranje, a s obzirom da iskusni putnici u Indiju kažu da se svaki plan u Indiji mora izjaloviti, idem vidjeti o čemu oni to zapravo pričaju :-)

* kategorija Sleeper nudi rezervirano mjesto za sjedenje tijekom dana i rezervirano ležeće mjesto preko noći. Omiljena je među backpackerima, a cijenovno je niža jedino kategorija "general" koja dopušta jedino da se ukrcate u vagone te kategorije, ali nema garancije da će mjesta biti, dok na sjedeće mjesto možete odmah zaboraviti.