Bodhgaya - spiritualni centar Budizma

Bodhgaya je duhovno najvažniji grad za Budiste. U tom je mjestu Siddhartha Gautama, osnivač Budizma, sjedeći ispod stabla azijske smokve doživio prosvjetljenje (nirvanu) te postao Buda. Ja sam, za razliku od Bude, na putu od Kathmandua do Bodhgaye doživio sve drugo. Kupio sam kartu za bus od Kathmandua do Birganja (na nepalsko-indijskoj granici) s polaskom u 8 ujutro - dovoljno da riješim granicu prije sumraka, mislio sam. Ali... Nisam išao za tim da vozni red u ovim zemljama ne znači puno. Bus je krenuo u 8:50, nakon desetak minuta vožnje stao je na pola sata iz meni nepoznatog razloga, a nakon dodatnih petnaest minuta vožnje uslijedila je još jedna polusatna stanka. Nismo niti izašli iz grada, a već je bilo 10:30. Uz jedno nenajavljeno presjedanje, stigao sam na granicu u 19 sati, a na granici mrak. Doslovno. Nepalska strana je ostala bez struje. Imigracijsku službu sam tako riješio na krajnje romantičan način - uz svijeće. Na indijskoj strani je bilo struje, ali je imigracijski ured bilo dosta teško naći jer su i vrata i tabla s imenom ureda okrenuti prema Indiji, tako da ih čovjek koji stiže iz Nepala uopće ne vidi. Uzeo sam rikšu do autobusnog kolodvora u prašnjavom Raxaulu i našao bus koji ide za Patnu u 21 sat. Od vozača sam doznao da bi tamo trebali biti oko 5 ujutro, dakle računam sat-dva kasnije. Ali ne! U rijetkim situacijama kada sam želio da autobus kasni, da ne dođem prerano, vozač je na najgoroj cesti na svijetu vozio brdsku utrku i ozlijeđene nas pustio na kolodvoru u Patni u 3:30. Ako ništa drugo, bar smo stigli živi. Onda je propao i prokušani recept da pitam ljude kako doći do Gaye: jedan mi kaže da autobus ide tek u 6 ujutro, drugi da autobusi za tamo idu s drugog kolodvora, a treći je samo blejao u mene i ponavljao moje riječi. I onda mi priđe neki stariji tip i pokaže mi na autobus udaljen pet metara od mene. On je vozač i ide prema Gayi. Ne do Gaye, nego prema Gayi, ali to sam shvatio tek kada me iskrcao i objasnio gdje da čekam drugi bus za Gayu. Malo veselja mi je ipak donijela ova reklama za donje rublje, preko puta stanice:

"Rupa" je poznata po izradi gaća premium kvalitete.

Stigao sam konačno u Gayu oko 9 sati, iscrpljen do kraja, i odmah tražio rikšu da me odveze do 13 kilometara udaljene Bodhgaye. Nakon 25 sati tramakanja, smrzavanja i iščekivanja, napokon sam tu. Očekivao sam mirno mjesto, nesto poput Lumbinija, ali Bodhgaya mu nije nimalo slična - buka, prašina i gužva. Čak se i u samom kompleksu hrama Mahabodhi čuje iritantno trubljenje. 

Hram Mahabodhi sagrađen je u 6. stoljeću na ruševinama starog hrama, kojeg je 800 godina ranije podigao car Ashoka kao spomen na mjesto Budinog prosvjetljenja. Djelomično su ga srušili muslimanski osvajači u 11. stoljeću i od onda je doživio mnoge preinake. Centralni toranj diže se čak 50 metara u zrak i zaista izgleda impresivno, a unutar njega se nalazi dvometarski pozlaćeni Buda iz 10. stoljeća. Oko hrama su se natiskali budistički redovnici koji svojom molitvom i pjesmom slave Budu. Jako važno mjesto zauzima i stablo ispod kojeg je Buda doživio prosvjetljenje, a koje se nalazi odmah uz hram. Stablo je ogromno i neke veće grane podupiru metalni nosači kako se ne bi srušilo, a pokraj debla nalazi se statua Bude koja označava točno mjesto tog važnog događaja. Priča se da je Buda pod tim stablom ostao još tjedan dana nakon prosvjetljenja, netrimice gledajući ispred sebe s izrazom beskrajne zahvalnosti i ćuđenja. „Bodhi tree“ (lat. ficus religiosa) je uobičajeni naziv za tu vrstu smokve, nimalo slične našim vrstama. Tom stablu je posebnu pažnju pridavao Ashoka, indijski vladar koji je vladao većim djelom podkontinenta dvjestotinjak godina nakon Bude. Njegova žena, ljubomorna na pažnju koju njen muž pridaje običnom stablu, truje isto i ono vene. Srećom, netom prije tog događaja, Ashokina kćer je uzela izdanak i odnijela ga sa sobom na Sri Lanku. Kako je stablo tamo dobro raslo, kasnije je jedan izdanak ponovno vraćen na originalno mjesto, gdje stoji i danas. 

Stablo ispod kojeg je Buda doživio prosvjetljenje.
Izvor: http://media-cdn.tripadvisor.com/media/photo-s/03/93/4d/70/bodhi-tree.jpg

Hram Mahabodhi u Bodhgayi.
Izvor: http://www.bodhgayatourism.com/photo/mahabodhitemple.jpg

U Bodhgayi se nalazi i petnaestak budističkih manastira koje su izgradile budističke zajednice određenih zemalja. Otvoreni su za razgledavanje, tako da je bilo zanimljivo uspoređivati stilove gradnje i bogatstvo ili jednostavnost interijera. Posebno su zanimljivi japanski, butanski, tajlandski i tibetanski manastir. U neposrednoj blizini nalazi se i betonski Buda visok 25 metara, pri čijoj je izgradnji u njega ugrađeno oko 20 tisuća brončanih kipića Bude.

Japanski manastir.

25-metarski kip Bude.

Lumbini (Nepal) - rodno mjesto Bude

Noćni vlak iz Varanasija prema Gorakhpuru kasnio je punih sat i pol, ali vrijeme je brzo prolazilo jer sam bio u društvu dva para iz Danske i Poljske. U vlaku smo upoznali i dva Nepalca koji su nam predložili da za zadnju etapu od Gorakhpura do granice unajmimo džip koji bi nas koštao više (250 rs, umjesto 100 rs koliko košta karta za bus), ali bi nas i dovezao puno brže. Tako je i bilo, umjesto 4 sata tramakanja u lokalnom busu, mi smo na granici bili za samo dva i pol sata. Mjesto Sunauli u kojem se nalazi granica je najprašnjivije mjesto koje sam do sada vidio i jedno od najzakrčenijih. Svi zajedno smo brzo otišli do indijskog imigracijskog ureda, popunili potrebne formulare, pričekali desetak minuta i s izlaznim pečatom nastavili do nepalskog imigracijskog ureda. Formulari su se udvostručili, trebalo je priložiti i sliku te platiti 25 dolara za vizu u trajanju 15 dana (u mojem slučaju), ali je i ovdje sve bilo gotovo za dvadesetak minuta. Nepalska viza je u putovnici i mogu bezbrižno nastaviti put prema prvom odredištu - Lumbiniju.

Sunauli ili u prijevodu: obavi šta trebaš i bježi.

Još samo par koraka...

Ulazak u Nepal neću pamtiti po dobrome jer sam izgubio protuvrijednost od desetak eura zbog očajnog tečaja u mjenjačnici. U početku sam bio ugodno iznenađen s dobivenom iznosom, ali sam se prilikom plaćanja karte za lokalni bus do susjedne Bhairawe sjetio da je omjer indijske nasuprot nepalske rupije 1:1,6. Ja sam, nažalost, još uvijek sve računao u indijskim rupijama i to mi se osvetilo već nakon par minuta provedenih u toj zemlji. Povratka nema pa sam odlučio biti rastrošan i, umjesto još jednog lokalnog busa do 23 km udaljenog Lumbinija, uzeti rikšu koju sam na kraju platio samo 100 nepalskih rupija (dalje u tekstu: npr), tj. oko 6 kuna. S obzirom da je bilo već 14 sati, uletio sam u prvi guesthouse u Lumbini bazaru, dobio sobu za 350 npr i odmah otišao pogledati ogroman budistički kompleks koji je izgrađen oko mjesta gdje je u svibnju 563. godine pr.n.e. rođen Siddhartha Gautama - Buda (u prijevodu: prosvjetljeni).

Priča o malom Budi je vjerojatno svima poznata: Siddhartha Gautama sin je vladara Suddhodana i princeze Maye Devi. Proročanstvo je govorilo da će on biti ili veliki učitelj ili veliki kralj. Da bi osigurao potonje, vladar Suddhodana ga je zaštitio od svih vanjskih utjecaja. Sa 29 godina, Buda se prvi put iskrao iz palače i na tom izletu u nepoznato vidio starca, bolesnika, gubavca i mrtvaca. To je šokiralo Budu, koji je shvatio svu patnju vanjskog svijeta. Odrekao se lagodnog života u palači i otišao živjeti kao isposnik, meditirajući i izgladnjivajući se, međutim, nije osjetio nikakvo olakšanje. To ga je nagnalo da krene „srednjim putem“. Nakon što je 49 dana meditirao ispod jednog stabla u današnjoj Bodhgayi, doživio je prosvjetljenje - temeljnu predodžbu o prirodi ljudskog postojanja. Otišao je do Sarnatha, u blizini današnjeg Varanasija, gdje je održao prvu propovijed. Sljedećih 46 godina propovijedao je o „srednjem putu“ - putu umjerenosti i samospoznaje, pomoću kojih bi ljudi mogli izbjeći ciklus ponovnog rađanja u svijetu punom patnje. I umjesto da njegova priča bude početak nekog novog poimanja života, ljudi su ponovo napravili istu (povijesnu) pogrešku, jer se unatoč protivljenju materijalizmu i idolopoklonstvu sva mjesta povezana s Budom danas štuju kao sveta mjesta, gdje se dižu bezbrojni spomenici optočeni zlatom u čast njegovom liku i djelu - upravo ono što Buda nikako nije htio da se dogodi. Ljudska glupost je stvarno beskonačna.

Lumbini, iako jedno od najznačajnijih hodočasničkih mjesta na svijetu, djeluje izuzetno spokojno. U ograđenom kompleksu veličine 10 kvadratnih kilometara izgrađeno je preko 30 budističkih hramova, tamo se nalazi i nekoliko jezera, kanali ispresjecani mostićima, uređeni putevi i mnoge šetnice kroz gustu šumu i livade. Može se unutar kompleksa provesti i mnogo više vremena od 2-3 sata, koliko je meni ostalo na raspolaganju zbog zalaska sunca. Hram Maya Devi označava točno mjesto rođenja malog Siddharthe, a nalazi se unutar nimalo atraktivne bijele zgrade čija je jedina uloga da sačuva vrijedne povijesne iskopine od vanjskih utjecaja. Nažalost, slikanje tih iskopina je zabranjeno, ali ionako biste na slici vidjeli samo temelje starog hrama od glinenih opeka i kamen koji označava mjesto Budinog rođenja. Unatoč tome, tišina unutar same zgrade i saznanje da se tamo nalazite djeluju umirujuće.

Unutar bijele zgrade su ostaci hrama Maya Devi, a naokolo se vide ostaci stupa datiranih između 2. stoljeća pr.n.e. i 9. stoljeća n.e.

Redovnici meditiraju ispod stabla okićenog molitvenim zastavicama.

Budući da ovaj tekst pišem iz Pokhare, reći ću par riječi i o tom putu. Moja nadanja da će se nakon izbora sve vratiti u normalu su se na sreću ostvarila. Nikakvih naznaka štrajka autobusera nije bilo, a čak sam imao i sreću što sam, pričajući s konobarom za vrijeme večere u Lumbiniju, saznao da postoji privatni autobuser koji vozi iz Lumbinija za Pokharu, uz kratko presjedanje u Bhairawi. Cijena je 700 npr, tek stotinjak rupija više od zastarjelih i prenakrcanih autobusa državne kompanije. Bus je kretao u 6 ujutro, a u Pokharu smo stigli oko 15:30 - naporna vožnja po očajnoj cesti, ali uz prekrasan krajolik, lijepši čak i od onog između Shimle i McLeod Ganja. Pokušavao sam slikati prizore uz kanjone nekoliko rijeka na potezu između Narayangarha i Muglinga, ali se mnoge slike nisu stigle izoštriti (fokusirati) zbog stalnog poskakivanja i upadanja u rupe na cesti.

Oko autobusnog kolodvora u Pokhari održavalo se slavlje pobjednika izbora, uz ogromno prisutstvo vojske, a jedino što o tome mogu reći je da stranka ima zastavu kao Austrija, s 4 crvene zvijezde u sredini. 

Dodatak: proguglao sam i našao ime stranke - Nepali congress (pripada lijevom centru).